Kako se vaša djeca nose sa svojim osjećajima? Znate li kako pomoći djetetu i sebi u situacijama emocionalne preplavljenosti? Znate li izvući dijete i sebe iz emotivnog vrtloga? Ako još niste našli svoj dobitni recept za nošenje s osjećajima ili ste u dilemi kako pomoći djetetu, nadam se da će vam ovaj blog dati pokoju ideju koju vrijedi iskušati.
Svi znamo da su osjećaji neizostavni dio svakodnevnog života, dolaze i prolaze, u nekima uživamo jako, u nekima malo, a u nekima baš i ne, neke jedva čekamo, neke izbjegavamo. Tu su, pojavljuju se iznova i iznova, pozitivni, negativni, čudni, bolni, jednostavni, komplicirani.
Pogotovo danas u ova izazovna vremena kada nas emocije preplavljuju sa svih strana, bilo bi dobro imati neke alate za razvijanje samoregulacije jer inače osjećaji postaju sve intenzivniji i intenzivniji, vrtlog se vrti sve brže i brže, a mi smo sve luđi i luđi.
Pogotovo je nezgodno ako i roditelji i djeca ulete u isti vrtlog, tada nema nikoga da ih izvuče na sigurno! (Been there, done that! Na sreću sve je dobro prošlo, ali takvu pogrešku nisam više ponovila! 😂)
Želite li uživati u zdravom suživotu sa svojim osjećajima odnosno u laganoj proljetnoj šetnji livadom, uživajući u pogledu i svježem zraku? Posvetite im vrijeme i dajte im prostora, osvijestite i procesuirajte svoje osjećaje na svakodnevnoj bazi. Sada i ovdje! Vi i vaše dijete, zajedno! Osjećaj po osjećaj.
Znate li razliku između emocije i osjećaja? Emocija je univerzalni odgovor pojedinca na različite poticaje iz okoline te uključuje isti biološki odgovor organizma. S druge strane, osjećaj je subjektivno iskustvo emocije što uključuje pripadne misli i interpretaciju.
Različite osobe istu emociju proživljavaju na različite načine jer je subjektivna interpretacija svake osobe drugačija ovisno o prijašnjim iskustvima, uvjerenjima, emotivnim i mentalnim obrascima.
Dakle, svaki član naše obitelji će drugačije doživljavati emocije. Prihvatimo li te razlike bez prosuđivanja, s razumijevanjem i empatijom, otvorili smo put prema obiteljskoj emotivnoj ravnoteži.
Emotivna samoregulacija roditelja
Prije upuštanja u proces davanja podrške djetetu, važan korak je osvijestiti situaciju s vlastitim osjećajima i samoregulacijom. Naime, ne možemo pomoći drugome dok prvo ne pomognemo sebi 🙂 Osvijestiti sebe, svoje osjećaje i emotivne obrasce iziskuje iskrenost, hrabrost i spremnost na samoanalizu s nježnošću, prihvaćanjem i bez prosuđivanja. Jeste li spremni? Imate li uopće izbora?
Odrasli nesvjesno koriste različite strategije za suočavanje s emocijama. Većinom su to strategije koje smo kao djeca naučili od roditelja ili bliskih osoba, a koje u odrasloj dobi postaju naši obrasci bez obzira jesu li uspješni, učinkoviti i uravnoteženi odnosno bez obzira na njihovu namjeru i rezultat.
Neke česte strategije koje mogu donijeti trenutno olakšanje no nisu dugoročno rješenje su npr. negiranje i izbjegavanje, potiskivanje i otpor, odvlačenje pozornosti, nekonstruktivno iskazivanje osjećaja kroz durenje, vikanje, okrivljavanje drugih i sl.
Pod dobrom strategijom možemo smatrati onu koja koristeći prihvaćanje i izražavanje osjećaja pomaže primjereno i konstruktivno razriješiti emotivnu situaciju na dobrobit svih uključenih.
Kako se nosite s osjećajima? Imate li neki recept, strategiju ili obrazac? Na koje emocije ste posebno osjetljiv/a? Kada se javljaju i zašto? Kako se ponašate u emotivnim situacijama? Primjereno, konstruktivno i obzirno prema drugima? Ili baš i ne? Kakvi su vaši emotivni obrasci u odnosu s djecom? Postoji li poveznica između emotivnih obrazaca vas i djece?
Posebno je važno primijetiti imate li neke negativne emotivne obrasce ponašanja u odnosu s djecom. Svi znamo da djeca najbrže uče kopirajući roditelje. Ako se roditelj ne zna nositi s vlastitim emocijama i to je vidljivo u svakodnevnim situacijama i u komunikaciji s djetetom, ne možemo drugo ni očekivati od djeteta. Oni su naša ogledala.
Dakle, ako roditelj ne iskazuje svoje emocije na konstruktivan način ili ne razgovara o svojim emocijama s članovima obitelji, dijete nema pravi uzor za razvijanje samoregulacije i snalazi se kako zna i umije što obično nije bezbolno ni za njega ni za okolinu.
Svjesnost emocionalnih potreba djeteta
Sada je vrijeme da svjesno, bez prosuđivanja, očekivanja, blago i strpljivo, osvijestite potrebe svojeg djeteta na emotivnom planu. Ako dijete ima većih problema s regulacijom emocija, to znači da na tom polju treba više vaše podrške i pomoći. Pogotovo u vrijeme i prije puberteta. Pogotovo u ova izazovna vremena.
Kao što smo već spomenuli, ako vi uspijete promijeniti svoje negativne obrasce, već to će djetetu prenijeti ispravnu informaciju kako se uopće možemo nositi s osjećajima bez da povrijedimo sebe ili druge.
Razmislite s kojim osjećajima ima problema, jesu li određeni osjećaji povezani s nekim drugim potrebama kao što nervoza zna biti povezana s gladi, žeđi, umorom i slično. Također, dobro je osvijestiti kako određene aktivnosti tijekom dana utječu na raspoloženje djeteta.
Naime, svako dijete ima svoje granice odnosno može podnijeti određenu količinu vanjskih podražaja i informacija kojima su danas previše izloženi preko mobitela, televizora i drugih tehnologija. Nakon toga trebaju odmor, opuštanje i mir, a nisu toga svjesni.
Omogućite im vrijeme za procesuiranje i povratak u ravnotežu nakon prevelike količine poticaja iz okoline. Vrijeme kada su sami sa sobom ili s vama u tišini, eventualno čitaju, slušaju opuštajuću muziku, bave se kreativnim radom i slično. Bez tehnologije i obaveza.
Naravno, treba izdvojiti i vrijeme za nježnost, ljubav, zagrljaj i povezivanje s članovima obitelji što je iznimno važno za osjećaj sigurnosti, pripadanja i emotivne ravnoteže. Sve navedeno vrijedi i za nas roditelje! 🧡
Kako pomoći djetetu da razvije samoregulaciju u praksi
Do sada smo pričali o prevenciji, a što kada dođe do emotivne situacije s kojom se dijete ne zna nositi. Roditelj je taj koji treba biti podrška, pokazati empatiju i pomoći djetetu da samostalno pronađe izlaz iz situacije.
Kako bi mogli biti podrška djetetu u navedenom procesu, trebali bi biti smireni, prisutni i emotivno odvojeni od situacije koja se pred vama odvija. Empatično prisutni je izraz kada imate suosjećanje, ali tuđi osjećaji vas ne preplavljuju. Naravno, idealno bi bilo da vi sami prvo usvojite navedeni proces u praksi. Pokažite primjerom i osjetite kako proces funkcionira.
Možete mirno i staloženo sjediti pored djeteta, biti prisutni, davati podršku i nježno i s puno razumijevanja i suosjećanja voditi ga kroz proces. Ako odbija pomoć, možete ga pitati Mogu li ti ja ikako pomoći? ili reći Želim ti pomoći.
Children don’t want to be talked out of their feelings. Children want to be heard, seen, felt and understood.
Rachel Samson
U većini situacija nam se čini da je emotivna reakcija djeteta pretjerana, ali do toga dolazi jer dijete nije naučilo kako procesuirati to što osjeća. Mi kao roditelji imamo zadatak naučiti ih kako pronaći put kroz emotivni vrtlog. S vremenom i praksom vrtlog se smanjuje i usporava pa se s njim lakše nose.
Sljedeću vježbu možete zajedno raditi na kraju svakoga dana dok ne postane navika. Također je isprobajte i za vrijeme same emotivne situacije.
Procesuiranje osjećaja kroz 5 jednostavnih koraka
- Svjesnost i prihvaćanje osjećaja
- Kako se osjećam? Što osjećam?
- Osjećaji su u redu, oni su dio života. Svi imamo osjećaje, pozitivne i negativne, oni se mijenjaju, pojavljuju i odlaze i to je ok. Prihvatimo kako se osjećamo u ovom trenutku bez prosuđivanja i otpora.
- Tjelesne senzacije
- Gdje u tijelu to osjećam? Koja je senzacija prisutna?
- Dubokim disanjem smirujemo tjelesnu reakciju.
- Ako je potrebno, dajemo djetetu podršku kroz zagrljaj ili dodir.
- Traženje uzroka osjećaja bez prosuđivanja
- Zašto se tako osjećam? Što se točno dogodilo? Ima li moj osjećaj poznati ili nepoznati uzrok?
- Ako dijete ne zna zašto je tužno, i to je u redu. Nekada nas emocije preplave bez razloga. Pogotovo ovih dana.
- Iskazivanje osjećaja u odnosu s drugima
- bez prosuđivanja druge strane ako je uključena
- reći ili zapisati kratko i jasno- Ja se osjećam tako i tako zato što si ti učinio/rekao to i to ili jer se dogodilo to i to.
- Kod velikog energetskoj naboja, nekada je potrebno izbaciti emocije iz tijela. Naravno na način koji neće povrijediti nikoga, pažljivo biramo mjesto i vrijeme za plakanje ili vikanje u jastuk.
- Razrješenje i otpuštanje za povratak u ravnotežu
- je li potrebno nešto poduzeti – oprostiti, ispričati se, nasmijati se
- jesmo li nešto naučili – što ćemo učiniti/reći sljedeći put
- je li osjećaj još tu, u tijelu ili je otpušten
Naravno, sve navedene korake ćete prilagoditi situaciji i uzrastu djeteta. Kod manjeg djeteta će biti dovoljno da kaže kako se osjeća i kako mu možemo pomoći. Kod tinejdžera se može povesti i duži razgovor na temu osjećaja, npr. čemu služe osjećaji? Nose nam poruku o onome što moramo znati, a naš zadatak je slušati. Uče nas tko smo, što nam se sviđa, a što ne.
Listen to your heart when he’s calling for you. Listen to your heart there’s nothing else you can do.
Roxette
Zadnji savjeti
-
- Kada dijete nakon dugog dana u školi dođe doma, umjesto pitanja: Kako je bilo u školi? (fokus je na školi) pitajte Kako si? Kako se osjećaš? (fokus je na djetetu). Pritom ih gledajte u oči. Zatim podijelite kako se vi osjećate. To je ono pitanje koje služi za brzo povezivanje i otvorenu komunikaciji.
- Prilagodite se djetetu, slušajte ga i pitajte za savjet. Djeca često sama imaju odgovore na izazove koji su pred njima, ako im samo damo priliku i dopustimo da ih pronađu u sebi.
- Provjerite jeste li vi ili vaše dijete ili oboje visoko osjetljive osobe (HSP) jer tada postoji još niz faktora koji utječu na cijeli proces.
Vidimo se😉
Lana,
mindfulness&antistres edukatorica
*******
>>> Ako ti se sviđa moj blog, pretplati se na TJEDNI NEWSLETTER.
>>> Ako više voliš gledati video, pretplati se na YOUTUBE KANAL.
>>> Ako želiš raditi sa mnom, javi se na info@teach2heal.com.hr.