Vjerojatno se često ovih dana pitate kako očuvati ili postići osobni mir u trenucima kada je svijet oko nas u kaosu? Kako ostati smiren i nositi se s preplavljujućim emocijama u nama i oko nas? Kako smanjiti vrtlog misli u glavi? Kako održati ili postići ravnotežu u tijelu, umu i srcu?
U ovom blogu ću vam predstaviti 3 osnovna stava mindfulnessa za koje slobodno mogu reći da su mi najviše pomogli u smirivanju uma i razvijanju otpornosti na stres te osnažili moje ponašanje u emotivnim situacijama i unaprijedili odnose s drugima.
Svaki od njih mi je bio poseban izazov i, neću vas lagati, promjena je trajala no definitivno je vrijedilo truda i svake kapi znoja. Da ne bi bilo zabune, i dan danas se poskliznem, ali prilično brzo se osvijestim, zaustavim, nasmijem i krenem dalje 😊
Prema J. Kabat Zinnu, devet kamenčića koji vode prema osobnom miru su: neprosuđivanje, prihvaćanje, otpuštanje, strpljenje, početnički um, povjerenje, nedjelovanje, velikodušnost i zahvalnost.
Za početak ću se zadržati samo na prva tri jer na svakom kamenčiću stojimo neko vrijeme dok ne postignemo ravnotežu. Krećite se polako i malo pomalo, strpljivo i s povjerenjem, kamenčić po kamenčić. Nema preskakanja, vidim vas! A ako se poskliznete, samo se lagano popnete opet na kamenčić i krenite iznova.
Kamenčić broj jedan – Neprosuđivanje!
Svi prosuđujemo, cijeli dan, stalno, radimo to automatski i ne razmišljamo o tome je li nam čini dobro ili loše. Jednostavno to radimo iznova i iznova. Prosuđujemo sebe, druge, događaje, vrijeme, odnose, sve što čujemo, sve što pročitamo (uključujući i ovaj blog 😀), sve što vidimo, nema kraja. Svemu i svakome dodjeljujemo etikete.
Iz nekog razloga mislimo da moramo imati svoje mišljenje o svemu što se događa u našem i u tuđim životima. Pritom nepotrebno trošimo veliku količinu svoje energije, a um punimo velikim brojem suvišnih misli i emocija.
Prosuđivanje je iznimno prisutan i snažan obrazac ponašanja još od djetinjstva te mu pristupamo nježno i obzirno. Ne možemo ga promijeniti preko noći. Proces od prosuđivanja do nepristranog svjedočenja traje neko vrijeme, ali, vjerujte mi, stvarno se isplati. To je iznimno važan kamenčić, ustvari kamenčina na putu osobnog mira.
Krećemo polako. Na početku samo pokušavamo promatrati svoj prosuđujući um, primijetiti i osvijestiti automatsku naviku etiketiranja i prosuđivanja svega što doživljavamo kao dobro ili loše. Samim time što postajemo svjesni prosuđivanja uma, bez potrebe za zaustavljanjem ili osuđivanjem uma, dobivate moć svjesnije birati akcije i ponašanja umjesto automatskog reagiranja na situacije.
Primjećivanje same potrebe za prosuđivanjem, kao filterom koji nam ne pomaže vidjeti stvarnost jasno i objektivno, dugoročno će smanjiti njegovu dominaciju u našim životima. Naravno, imajte na umu i sljedeće: izloženost većoj količini informacija dovodi do više prosuđivanja.
Kratki eksperiment. Osvijestite koliko u jednom danu prosuđujete ljude (partnere, djecu, roditelje, kolege, nepoznate ljude na cesti), uključujući i sebe. Kada se uhvatite kako prosuđujete, samo si recite nešto u stilu: »Ah, opet prosuđujem. Zanimljivo.« Zabilježite to. Kroz nekoliko dana primijetite je li došlo do neke promjene i kako se osjećate u vezi s tim.
When we stop judging others and ourselves, our heart begins to open.
Swami Dhyan Giten
Kada smanjite prosuđivanje, vidjet ćete jasnije, kao kada operete prozore u proljeće nakon duge zime ili napokon kupite naočale za čitanje. Odjednom vidite situacije i ljude kakvi jesu, bez vaše prosudbe i interpretacije. Um se razbistri, vrati se jasnoća i tišina u vaš um. Prisutni ste. Svjesni ste. Dobrodošli kući 😊
Kamenčić broj dva – Prihvaćanje
Prihvaćanje situacije u kojoj se nalazimo, prihvaćanje osjećaja koje imamo, prihvaćanje misli i tjelesnih osjeta, prihvaćanje sebe kakvi jesmo, prihvaćanje drugih kakvi jesu, prihvaćanje sadašnjeg trenutka kakav on jest. Prihvaćanje je dopuštanje stvarima da budu kakve jesu.
Prihvaćanje je ključ svjesnosti i prethodi bilo kakvoj promjeni jer ne možemo ništa promijeniti ako tome pružamo otpor. Prvo prihvatimo, a onda mijenjamo ako je potrebno i ako je u našoj moći.
Prihvaćanje je uključeno u svaku praksu meditacije kao primjećivanje stvari kakve jesu. Prihvaćanje je spremnost da se stvari vide onakve kakve već jesu, bez prosuđivanja i očekivanja. To ne znači da morate biti zadovoljni takvim stanjem stvari ili da ne činite ništa da promijenite ono što vam se ne sviđa.
Kada imate sposobnost vidjeti stvari onakve kakve jesu, oslobađate energiju za poduzimanje odgovarajućih radnji umjesto da radite s umom koji vas koči jer je zamagljen otporom, poricanjem, predrasudama, strahovima i prosuđivanjem.
Acceptance is the harshest lesson life teaches and the one most important to learn.
Rose Tremain
Prihvaćanje svojih negativnih osjećaja je jedan od glavnih načina na koji se lakše nosimo s njima. Prvo ih moramo prihvatiti da su tu, koliko god nas to boli. Bez prosuđivanja kako i zašto. Prepoznati ih, priznati da ih osjećamo i izraziti ih su prvi koraci. Kada osjećaju ne pružamo otpor, on lakše prođe kroz nas i ode svojim putem. Lakše ga otpustimo. Možda vas ova moja priča inspirira.
Moja tuga, moja sreća i ja
Ima dana kada sam tužna, nekada s razlogom, nekada bez razloga. Za razliku od nekih drugih osjećaja za koje nisam toliko vezana, tuga mi je stara, stara i bliska prijateljica. Imam osjećaj da je sa mnom još od prije rođenja, još iz prošlih života. Zato se tuga uvijek posebno dugo zadrži u posjeti, ima mi toliko toga za reći, a i ja njoj. Slušamo se i smijemo se , grlimo se i plačemo. Ima neka tajna veza između moje tuge i mene.
Iako mi je nekako ugodno u njenom tako poznatom i toplom naručju i bojim se ostati sama, nakon nekog se vremena opraštamo u suzama i ona odlazi. Puštam je da ode jer osjetila sam je svakom stanicom svoga bića, prihvatila sam njenu prisutnost, primila darove i poruke i vrijeme je da ju pustim. Znam da ćemo se vidjeti opet, i opet, i opet, i to je ok.
Ima dana kada sam sretna, nekada s razlogom, nekada bez razloga. Moj problem sa srećom nije u prihvaćanju da je tu nego u prihvaćanju da više nije. Kada prođe taj sretan dan ili trenutak, ljuta sam što nije trajao duže i obično tražim krivca koji je ukrao moju sreću. Na neki način pružam otpor odlasku sreće, grčevito ju držim iako nje više nema. Nakon nekog vremena se prisjetim i prihvatim. Sve je prolazno, i nesretni i sretni trenuci. Sve teče, sve se mijenja. To je život, to je ok.
Kamenčić broj tri – Otpuštanje
Otpuštanje je prirodan način čišćenja vlastitog tijela, uma i srca. To je način puštanja stvari da dolaze i odlaze, bez ikakve vezanosti. Otpuštanje se prirodno događa dok spavamo. Jednostavno, kada dođe vrijeme, pustimo da ode ono što nam više nije potrebno. Otpuštanjem starih stvari otvaramo mjesta za nove stvari. Otpuštanjem stvari koje nas čine nesretnima, otvaramo mjesto za stvari koje nas čine sretnima.
Kroz život se napunimo svime i svačime, naše tijelo, um i srce su ispunjeni događajima, emocijama, mislima, ljudima, odnosima, uspomenama, stvarima, … S vremenom nastane nered, pretrpani smo, nema više svjetla, stvari padaju s polica, nema mjesta, nema zraka, skučeni smo, ne možemo se ni okrenuti.
Od toliko nereda ne možemo naći što tražimo. Npr. kada tražimo mir, sreću ili ono što nas ispunjava čudimo se što ih ne možemo više naći usred toliko smeća koje skupljamo godinama.
Što čekamo? Metlu u ruku i krenimo! Sve emocije koje sam prerasla, sve misli koje nisu uopće moje, sva uvjerenja koja mi više ne služe, svi odnosi kojima je istekao rok trajanja, sve uspomene koje mi više nisu važne, sve lekcije koje sam savladala, sve što me sputava i guši, sve u čemu se ne osjećam dobro, sve ide VAN. Otvaram sve prozore i sva vrata i puštam ih na slobodu! Otvaram prostor za svjetlo i zrak jer želim ponovno disati punim plućima😊
Čekajte, stanite! Gledajte, na dnu hrpe sam pronašla komadiće radosti u izlascima sa starim prijateljicama, čujem smijeh od škakljanja s djecom, vidim nježni pogled svog muža, aaaaah! Na dnu hrpe je cijelo jedno carstvo stvari koje me čine sretnom!!! To ostaje, to čuvam 🧡
Što ste vi pronašli? Nešto što ste mislili da ste izgubili jer ga godinama niste mogli naći? Tišinu, mir, razumijevanje, sebe?
No naravno, nekih stvari se nećete moći tako lako riješiti. Ako se grčevito držite za neki osjećaj, neku misao, neko uvjerenje, neki događaj, neki odnos, neku osobu, neki posao, neku uspomenu, neku društvenu mrežu, neki portal, a to vam ne čini dobro, osvijestite to.
Osvijestite kako bi izgledao vaš život da to jednostavno otpustite i otvorite prostor za nešto što vas veseli. Kao i uvijek, izbor je vaš. Vi birate što čuvate i unosite u svoje tijelo, u svoj um i u svoje srce. Samo vi možete otvoriti ili zatvoriti vrata. Imam samo ovaj jednostavan savjet: Radite propuh često !!!
Ova tri stava svjesnosti čine osnovne korake mentalne higijene koju bi bilo dobro redovito provoditi. Time vraćate jasnoću i ravnotežu te jačate otpornost na sve vrste stresnih situacija kojima smo izloženi u ova luda vremena.
You cannot always control what goes outside. But you can always control what goes inside.
Wayne Dyer
Kao i sve druge higijenske navike, s vremenom vam i mentalna higijena prijeđe u naviku, kao pranje zubi ujutro. Jednom kada aktivno počnete birati kakav život želite živjeti svakoga dana, polako postajete kreator svoje stvarnosti. Pritom u sebi osjećate mir kao sigurnu bazu kojoj se uvijek možete vratiti.
Ako vas zanimaju i ostali mindfulness stavovi, pogledajte sljedeći video Jon Kabat-Zinna: 9 attitudes Jon Kabat Zinn.
Vidimo se 😉
Lana,
mindfulness&antistres edukatorica
*******
>>> Ako ti se sviđa moj blog, pretplati se na TJEDNI NEWSLETTER.
>>> Ako više voliš gledati video, pretplati se na YOUTUBE KANAL.
>>> Ako želiš raditi sa mnom, javi se na info@teach2heal.com.hr.