Kako poboljšati komunikaciju s tinejdžerom

Imate li dijete tinejdžera? Kako izgleda vaša komunikacija? Jeste li često u konfliktu? Često gubite kontrolu? Pitate se u čemu griješite?  Želite skladan odnos? Pitate se je li uopće moguć?

Ako vam je sve ovo poznato, na pravom ste mjestu. U ovom članku ću prezentirati  jedan od puteva koji vode do smirenog i usklađenog odnosa s tinejdžerom, a koji koristi svjesnost kao osnovni alat komunikacije. Postoje rješenja koja funkcioniraju, pitanje je samo: Jeste li spremni nešto poduzeti?

Zašto je odnos s tinejdžerom posebno izazovan?

Svima nam je jasno, svi smo kroz to i sami prošli, a opet tako lako zaboravimo. Doba puberteta je doba velikih fizičkih, emocionalnih i mentalnih promjena koje su same po sebi izazovne i zahtjevne. Tinejdžer ima pune ruke posla pokušavajući pronaći ravnotežu između sebe i drugih, pokušava pronaći svoje mjesto među vršnjacima,  pokušava se nositi s hormonima, mislima i emocijama, čestim promjenama raspoloženja, različitim vrstama pritiska i školskim obavezama, uza sve to i guta previše informacija. Trenutnu situaciju u društvu i svijetu te događaje u zadnje dvije godine da ni ne spominjem.

S druge strane, ni roditeljima nije lako. Pored svih ostalih svakodnevnih obaveza i stresnih situacija, roditelji su rijetko spremni na tu veliku promjenu u ponašanju i u odnosu s djetetom. Pokušavaju razumjeti i pronaći nove načine komunikacije no u fazama čestih promjena raspoloženja i ljutnje na cijeli svijet nije jednostavno doprijeti do tinejdžera. Pod teretom pritiska, negdje između osjećaja gubitka kontrole, frustracije i krivnje roditelji počinju sve shvaćati osobno, odnos se zakomplicira i uđe u ono što zovemo  beskonačna petlja.

Može li se odnos promijeniti i komunikacija poboljšati?

Odnos roditelja i tinejdžera je često izazovan i kaotičan, a posebno kada su obje strane u odnosu pod pritiskom i nisu svjesne niti sebe, a kamoli druge osobe. Zato je svjesno roditeljstvo kojim smanjujemo stres i podižemo svjesnost odnosa, sebe i drugih na višu razinu ključ kojim otvaramo vrata prema skladnom i podržavajućem roditeljstvu.

Budući da je u odnosu roditelja i djeteta nositelj odgovornosti za komunikaciju upravo roditelj, bilo kakva promjena bi trebala doći od roditelja. Važno je posvetiti se tom odnosu s namjerom i željom da trenutnu situaciju razriješite za najviše dobro svih uključenih.

U konačnici je stvar u tome da se ni roditelji ne znaju nositi s vlastitom olujom misli i emocija koje u njima izazivaju tinejdžeri.  Nemaju vještine i alate kako bi pomogli sebi, a kamoli drugome. Svjesno roditeljstvo je moćan alat koji roditelje vraća u ravnotežu kako bi imali snage i energije za uspostavu nježnog, otvorenog i skladnog odnosa s tinejdžerom koji je, kao i mi, željan ljubavi i razumijevanja.

U ovom članku ćemo govoriti o dvije važne komponente koje utječu na kvalitetu odnosa: obrasci roditelja u odnosu i pružanje podrške djetetu.

Osvijestiti obrasce u odnosu s tinejdžerom

Prvi korak prema promjeni je svakako osvijestiti svoje obrasce u odnosu s djetetom. Tu govorimo o svjesnosti svojih misli, emocija, ponašanja, uvjerenja, očekivanja, strahova, iskustva, energije, namjere, … Misli se na cijeli emotivno-misaono-energetski paket koji mi unosimo u taj odnos i time na njega utječemo te ometamo prirodnu ravnotežu i sklad.

Ako se pitate kako osvijestiti svoje obrasce, probajte odgovoriti na sljedeća pitanja:

Kako se osjećate, što mislite i kako se ponašate kada:

    • dijete ima neki problem ili je pogriješilo?
    • nakon rasprave i konflikta s djetetom?
    • dijete vas ne sluša ili pruža otpor?
    • dijete govori ili radi nešto što vas posebno izbacuje iz takta?

Jesu li vaše emocije i misli, a pogotovo vaše ponašanje u skladu sa situacijom i pridonose li konstruktivnom rješavanju problema s poštovanjem i razumijevanjem svih uključenih? Ili bi ipak neke obrasce trebali modificirati ili ih okarakterizirati kao negativne i izbaciti iz upotrebe?

U bilo koji odnos pa tako i u odnos s djetetom ne možemo vratiti ravnotežu i sklad bez da prvo razriješimo svoje negativne obrasce ponašanja. Naši negativni obrasci nemaju veze s djetetom nego samo s nama. Iza njih se kriju neke naše nerazriješene emocije, riječi, obrasci ili situacije koje nam se ponavljaju još iz djetinjstva. Imamo ih svi, neki u manjoj neki u većoj mjeri, ali definitivno ih imamo svi.

Kako roditelj utječe na dijete u komunikaciji?

Kada komuniciramo s djecom, a pogotovo s tinejdžerima, imajte na umu da informacija koju oni primaju nisu samo riječi koje izgovarate. To je samo manji dio poruke koju im šaljete. Oni upijaju i osjećaju cijeli naš energetski paket koji sadrži naše emocije, naše misli, naše obrasce, naša uvjerenja, naše strahove, naša očekivanja, …

Ako im cijeli taj paket izaziva stres i napetost, ne osjećaju se prihvaćeni, osjećaju da nisu dovoljno dobri i još tisuću drugih stvari, oni pružaju otpor nama i našem paketu, ne slušaju nas, ne pristaju na suradnju jer ne žele preuzeti naš paket i nositi se s njime. Potpuno su u pravu, to nije njihov paket nego NAŠ. Mi ga se moramo riješiti kako znamo i umijemo. Jednom kada ga se oslobodimo, djetetov otpor se topi i ono se otvara prema nama.

I’m a conscious parent when I believe that my children are here to teach me as much about myself and how I need to grow, as I am here to teach them.

Dr. Shefali Tsabary

Nadam se da je sada jasnije zašto trebamo osvijestiti svoje obrasce, probati razumjeti zašto se javljaju, razriješiti ih i otpustiti. Osnovno pitanje je kako se riješiti cijelog tog emotivnog paketa koji ustvari otežava komunikaciju s djetetom.  U nekim situacijama će se taj proces odviti brzo i lako, a nekada će za to trebati neko vrijeme.

Jednom kada radom na sebi izmijenimo svoje obrasce ponašanja koji ometaju povezanost s djetetom, otvorena i svjesna komunikacija će se prirodno pojaviti jer će promijenjene okolnosti otvoriti prostor za promjene.

Kako pružiti tinejdžeru podršku?

Drugi dio priče o kojem danas želim govoriti je pitanje podrške. Jasno je da tinejdžerima tijekom tog intenzivnog perioda zvanog pubertet treba roditeljska podrška, ali tip podrške koju dijete treba često nije ono što roditelji nude i pružaju. Tinejdžer se u cijeloj toj zbrci misli, emocija i hormona često ne snalazi najbolje i ne zna niti prepoznati, a kamoli izraziti svoje potrebe te tražiti podršku ili pomoć na pravi način, ljubazno i s povjerenjem. I u tome mu treba pomoći.

Photo by Priscilla Du Preez on Unsplash

Dakle, prvi korak je saznati što tvojem tinejdžeru ustvari treba. Možete se igrati detektiva, promatrati ponašanje i sami donositi zaključke, s velikom vjerojatnošću pogreške. Ili možete nježno i obzirno razgovarati.

Jesi li ikada pitali svoje dijete: Što ti treba sada? Kako da te podržim? Treba li ti neki savjet? Kako ti ja mogu pomoći u ovoj situaciji? Treba li ti uopće pomoć? Ili samo rekli: Samo želim da znaš da sam ja sam tu za tebe, mogu ti pomoći, ali vjerujem da ti to možeš sam riješiti. Neću se miješati dok me ne tražiš pomoć. A kada me tražiš pomoć, budi jasan/na oko vrsti pomoći koju trebaš.

Drugi korak je uskladiti ono što nudimo s onime što dijete ustvari treba. Pritom poštujemo svoje i njihove granice te ih podržavamo u osnaživanju i preuzimanju osobne odgovornosti za svoje postupke i posljedice koje slijede. Pokušajte iskoristiti svaku priliku kako bi pokazali povjerenje u njihove sposobnosti, dali im prostora i poštivali njihove granice.

Be the parent you need to be for your children, not the parent you think you should be.

Dr. Shefali Tsabary

Kako to izgleda u praksi?

Kako ne bi sve ostalo na teoriji, prepustite se jednom praktičnom primjeru koji vjerujem da vam je poznat. 🙂

Situacija: Tinejdžer se u nedjelju popodne sjeti da treba do ponedjeljka predati seminarski rad i uhvati ga panika. Izbezumljeno dolazi do roditelja i kaže mu problem.

Prvi scenarij – reaktivni odgovor

Roditelja uhvati panika, naljuti se na dijete, preuzme kontrolu nad situacijom pritom nabijajući djetetu krivnju, napravi većinu djetetovog seminarskog rada cijelim putem prigovarajući, ne slušajući dijete koje pruža otpor i pokušava utjecati na ishod. Na kraju svega, nitko nije zadovoljan. Roditelj je ljut što je izgubio vrijeme, što je dijete zaboravilo svoje obaveze i što ne cijeni pruženu pomoć. Dijete je povrijeđeno i ljuto što nije moglo samo napisati seminar, osjeća se krivo, bespomoćno i nesposobno. Emotivni naboj situacije je bio pretjeran i emocije ostaju nerazriješene te će u sličnoj situaciji samo još više eskalirati.

Between stimulus and response there is a space. In that space is our power to choose our response. In our response lies our growth and our freedom.

Victor Frankl

Drugi scenarij – svjesni odgovor

Roditelj razumije i smireno prihvaća situaciju te smiruje tinejdžera bez potrebe za okrivljavanjem, prosuđivanjem ili dodavanjem pritiska. Ponudi mu svoju pomoć, s naglaskom da je odgovornost na njemu da odradi što treba i da on to može. Pomaže djetetu procijeniti količinu posla i potrebno vrijeme, naprave plan uz dogovor da pita za pomoć po potrebi. Bez prosuđivanja, osuđivanja i nametanja krivnje, problemu pristupamo konstruktivno.

Svima se dogodi da ponekad nešto zaboravimo. Tinejdžer je u takvim situacijama svjestan svoje pogreške i nema potrebe nabijati mu dodatnu krivnju. To im samo krade energiju koju sada moraju uložiti u rješavanje trenutnog izazova odnosno pisanje seminarskog rada. Roditelj daje emocionalnu podršku i pomaže djetetu da vrati fokus i usmjeri energiju u samostalno rješavanje problema. Roditelj je smiren i fokusiran na djetetove potrebe. Daje mu podršku, mir i prostor.

Koji je vaš izbor?

Kako vam ovo zvuči? Kako bi se osjećali u prvom, a kako u drugom scenariju? Kako bi se vaše dijete osjećalo? Koje iskustvo bi ga osnažilo i naučilo kako reagirati sljedeći put?

Ovo je dobar primjer svjesnog roditeljstva koji pokazuje proces kroz koji mora proći roditelj tinejdžera. To je proces prihvaćanja, smirene podrške i otpuštanja kontrole kako bi se omogućio djetetov slobodni razvoj i rast. Često nam je lakše preuzeti kontrolu nego im ju prepustiti. Sada je trenutak u kojem tinejdžere trebamo naučiti kako preuzeti volan svog života u svoje ruke, što znači biti samostalan, donositi vlastite odluke i snositi posljedice.

Izazovi u odnosima su prilike za rast

Odnosi s bliskim osobama (roditeljima, djecom i partnerima) nas uči puno o nama samima, o našim emocijama, našim mislima, našim slabim točkama, našim obrascima, uvjerenjima i ponašanjima. Tjeraju nas da se preispitujemo, mijenjamo i prilagođavamo. Svaki odnos koji je zahtjevan je prilika za dublje upoznavanje sebe, za rast i iscjeljenje onih dijelova sebe koji u tom specifičnom odnosu izađu na površinu. Iskoristite te prilike za dobrobit svih uključenih i iscijelite se.

Negativni obrasci ponašanja, emocije i misli se kao energetski otisci  prenose iz generacije u generaciju. Zato nekada izgovaramo negativne rečenice koje nismo voljeli kada su ih izgovarali naši roditelji i čudimo se otkuda je to došlo. Vrijeme je da prekinemo niz! Sada i ovdje! Za nas, za našu djecu i za djecu naše djece! ❤️

Woman who heals herself, heals her children’s children.

Liezel Graham

Ako vas zanima tema Komunikacije s tinejdžerom, uskoro ću održati besplatni webinar na tu temu. Pratite me putem facebook/teach2heal.

Ako ste zainteresirani za individualno savjetovanje iz svjesnog roditeljstva javite se na teach2heal@gmail.com. 

Ostalu ponudu možete pronaći na Programi i usluge, a ostale članke pročitajte na Blogu.

5 koraka do emotivne ravnoteže za roditelje i djecu

Kako se vaša djeca nose sa svojim osjećajima? Znate li kako pomoći djetetu i sebi u situacijama emocionalne preplavljenosti?  Znate li izvući dijete i sebe iz emotivnog vrtloga? Ako još niste našli svoj dobitni recept za nošenje s osjećajima ili ste u dilemi kako pomoći djetetu, nadam se da će vam ovaj blog dati pokoju ideju koju vrijedi iskušati. 

Svi znamo da su osjećaji neizostavni dio svakodnevnog života, dolaze i prolaze, u nekima uživamo jako, u nekima malo, a u nekima baš i ne, neke jedva čekamo, neke izbjegavamo. Tu su, pojavljuju se iznova i iznova, pozitivni, negativni, čudni, bolni, jednostavni, komplicirani.

Pogotovo danas u ova izazovna vremena kada nas emocije preplavljuju sa svih strana, bilo bi dobro imati neke alate za razvijanje samoregulacije jer inače osjećaji postaju sve intenzivniji i intenzivniji, vrtlog se vrti sve brže i brže, a mi smo sve luđi i luđi.

Pogotovo je nezgodno ako i roditelji i djeca ulete u isti vrtlog, tada nema nikoga da ih izvuče na sigurno!  (Been there, done that! Na sreću sve je dobro prošlo, ali takvu pogrešku nisam više ponovila! 😂)

Želite li uživati u zdravom suživotu sa svojim osjećajima odnosno u laganoj proljetnoj šetnji livadom, uživajući u pogledu i svježem zraku? Posvetite im vrijeme i dajte im prostora, osvijestite i procesuirajte svoje osjećaje na svakodnevnoj bazi. Sada i ovdje! Vi i vaše dijete, zajedno! Osjećaj po osjećaj.

Znate li razliku između emocije i osjećaja? Emocija je univerzalni odgovor pojedinca na različite poticaje iz okoline te uključuje isti biološki odgovor organizma. S druge strane, osjećaj je subjektivno iskustvo emocije što uključuje pripadne misli i interpretaciju.

Različite osobe istu emociju proživljavaju na različite načine jer je subjektivna interpretacija svake osobe drugačija ovisno o prijašnjim iskustvima, uvjerenjima, emotivnim i mentalnim obrascima.

Dakle, svaki član naše obitelji će drugačije doživljavati emocije.  Prihvatimo li te razlike bez prosuđivanja, s razumijevanjem i empatijom, otvorili smo put prema obiteljskoj emotivnoj ravnoteži.

Emotivna samoregulacija roditelja

Prije upuštanja u proces davanja podrške djetetu, važan korak je osvijestiti situaciju s vlastitim osjećajima i samoregulacijom. Naime, ne možemo pomoći drugome dok prvo ne pomognemo sebi 🙂 Osvijestiti sebe, svoje osjećaje i emotivne obrasce iziskuje iskrenost, hrabrost i spremnost na samoanalizu s nježnošću, prihvaćanjem i bez prosuđivanja. Jeste li spremni? Imate li uopće izbora?

Odrasli nesvjesno koriste različite strategije za suočavanje s emocijama. Većinom su to strategije koje smo kao djeca naučili od roditelja ili bliskih osoba, a koje u odrasloj dobi postaju naši obrasci bez obzira jesu li uspješni, učinkoviti i uravnoteženi odnosno bez obzira na njihovu namjeru i rezultat.

Neke česte strategije koje mogu donijeti trenutno olakšanje no nisu dugoročno rješenje su npr. negiranje i izbjegavanje, potiskivanje i otpor, odvlačenje pozornosti, nekonstruktivno iskazivanje osjećaja kroz durenje, vikanje, okrivljavanje drugih i sl.

Pod dobrom strategijom možemo smatrati onu koja koristeći prihvaćanje i izražavanje osjećaja pomaže primjereno i konstruktivno razriješiti emotivnu situaciju na dobrobit svih uključenih.

Kako se nosite s osjećajima? Imate li neki recept, strategiju ili obrazac?  Na koje emocije ste posebno osjetljiv/a? Kada se javljaju i zašto? Kako se ponašate u emotivnim situacijama? Primjereno, konstruktivno i obzirno prema drugima? Ili baš i ne? Kakvi su vaši emotivni obrasci u odnosu s djecom? Postoji li poveznica između emotivnih obrazaca vas i djece?

Posebno je važno primijetiti imate li neke negativne emotivne obrasce ponašanja u odnosu s djecom. Svi znamo da djeca najbrže uče kopirajući roditelje. Ako se roditelj ne zna nositi s vlastitim emocijama i to je vidljivo u svakodnevnim situacijama i u komunikaciji s djetetom, ne možemo drugo ni očekivati od djeteta. Oni su naša ogledala.

Photo by Jordan Pulmano on Unsplash

Dakle, ako roditelj ne iskazuje svoje emocije na konstruktivan način ili ne razgovara o svojim emocijama s članovima obitelji, dijete nema pravi uzor za razvijanje samoregulacije i snalazi se kako zna i umije što obično nije bezbolno ni za njega ni za okolinu.

Svjesnost emocionalnih potreba djeteta

Sada je vrijeme da svjesno, bez prosuđivanja, očekivanja, blago i strpljivo, osvijestite potrebe svojeg djeteta na emotivnom planu. Ako dijete ima većih problema s regulacijom emocija, to znači da na tom polju treba više vaše podrške i pomoći. Pogotovo u vrijeme i prije puberteta. Pogotovo u ova izazovna vremena.

Kao što smo već spomenuli, ako vi uspijete promijeniti svoje negativne obrasce, već to će djetetu prenijeti ispravnu informaciju kako se uopće možemo nositi s osjećajima bez da povrijedimo sebe ili druge.

Razmislite s kojim osjećajima ima problema, jesu li određeni osjećaji povezani s nekim drugim potrebama kao što nervoza zna biti povezana s gladi, žeđi, umorom i slično. Također, dobro je osvijestiti kako određene aktivnosti tijekom dana utječu na raspoloženje djeteta.

Naime, svako dijete ima svoje granice odnosno može podnijeti određenu količinu vanjskih podražaja i informacija kojima su danas previše izloženi preko mobitela, televizora i drugih tehnologija. Nakon toga trebaju odmor, opuštanje i mir, a nisu toga svjesni.

Omogućite im vrijeme za procesuiranje i povratak u ravnotežu nakon prevelike količine poticaja iz okoline.  Vrijeme kada su sami sa sobom ili s vama u tišini, eventualno čitaju, slušaju opuštajuću muziku, bave se kreativnim radom i slično. Bez tehnologije i obaveza.

Naravno, treba izdvojiti i vrijeme za nježnost, ljubav, zagrljaj i povezivanje s članovima obitelji što je iznimno važno za osjećaj sigurnosti, pripadanja i emotivne ravnoteže.  Sve navedeno vrijedi i za nas roditelje! 🧡

Photo by Xavier Mouton Photographie on Unsplash
Kako pomoći djetetu da razvije samoregulaciju u praksi

Do sada smo pričali o prevenciji, a što kada dođe do emotivne situacije s kojom se dijete ne zna nositi. Roditelj je taj koji treba biti podrška, pokazati empatiju i pomoći djetetu da samostalno pronađe izlaz iz situacije.

Kako bi mogli biti podrška djetetu u navedenom procesu, trebali bi biti smireni, prisutni i emotivno odvojeni od situacije koja se pred vama odvija. Empatično prisutni je izraz kada imate suosjećanje, ali tuđi osjećaji vas ne preplavljuju. Naravno, idealno bi bilo da vi sami prvo usvojite navedeni proces u praksi. Pokažite primjerom i osjetite kako proces funkcionira.

Možete mirno i staloženo sjediti pored djeteta, biti prisutni, davati podršku i nježno i s puno razumijevanja i suosjećanja voditi ga kroz proces. Ako odbija pomoć, možete ga pitati Mogu li ti ja ikako pomoći? ili reći Želim ti pomoći.

Children don’t want to be talked out of their feelings. Children want to be heard, seen, felt and understood.

Rachel Samson

U većini situacija nam se čini da je emotivna reakcija djeteta pretjerana, ali do toga dolazi jer dijete nije naučilo kako procesuirati to što osjeća. Mi kao roditelji imamo zadatak naučiti ih kako pronaći put kroz emotivni vrtlog. S vremenom i praksom vrtlog se smanjuje i usporava pa se s njim lakše nose.

Sljedeću vježbu možete zajedno raditi na kraju svakoga dana dok ne postane navika. Također je isprobajte i za vrijeme same emotivne situacije.

Procesuiranje osjećaja kroz 5 jednostavnih koraka
  1. Svjesnost i prihvaćanje osjećaja
    • Kako se osjećam? Što osjećam?
    • Osjećaji su u redu, oni su dio života. Svi imamo osjećaje, pozitivne i negativne, oni se mijenjaju, pojavljuju i odlaze i to je ok. Prihvatimo kako se osjećamo u ovom trenutku bez prosuđivanja i otpora.
  2. Tjelesne senzacije
    • Gdje u tijelu to osjećam? Koja je senzacija prisutna?
    • Dubokim disanjem smirujemo tjelesnu reakciju.
    • Ako je potrebno, dajemo djetetu podršku kroz zagrljaj ili dodir.
  3. Traženje uzroka osjećaja bez prosuđivanja
    • Zašto se tako osjećam? Što se točno dogodilo? Ima li moj osjećaj poznati ili nepoznati uzrok?
    • Ako dijete ne zna zašto je tužno, i to je u redu. Nekada nas emocije preplave bez razloga. Pogotovo ovih dana. 
  4. Iskazivanje osjećaja u odnosu s drugima
    • bez prosuđivanja druge strane ako je uključena
    • reći ili zapisati kratko i jasno- Ja se osjećam tako i tako zato što si ti učinio/rekao to i to ili jer se dogodilo to i to.
    • Kod velikog energetskoj naboja, nekada je potrebno izbaciti emocije iz tijela. Naravno na način koji neće povrijediti nikoga, pažljivo biramo mjesto i vrijeme za plakanje ili vikanje u jastuk.
  5. Razrješenje i otpuštanje za povratak u ravnotežu
    • je li potrebno nešto poduzeti – oprostiti, ispričati se, nasmijati se
    • jesmo li nešto naučili  – što ćemo učiniti/reći sljedeći put
    • je li osjećaj još tu, u tijelu ili je otpušten

Naravno, sve navedene korake ćete prilagoditi situaciji i uzrastu djeteta. Kod manjeg djeteta će biti dovoljno da kaže kako se osjeća i kako mu možemo pomoći. Kod tinejdžera se može povesti i duži razgovor na temu osjećaja, npr. čemu služe osjećaji? Nose nam poruku o onome što moramo znati, a naš zadatak je slušati. Uče nas tko smo, što nam se sviđa, a što ne.

Photo by Mayur Gala on Unsplash

Listen to your heart when he’s calling for you. Listen to your heart there’s nothing else you can do.

Roxette

Zadnji savjeti 
    1. Kada dijete nakon dugog dana u školi dođe doma, umjesto pitanja: Kako je bilo u školi? (fokus je na školi) pitajte Kako si? Kako se osjećaš? (fokus je na djetetu). Pritom ih gledajte u oči. Zatim podijelite kako se vi osjećate. To je ono pitanje koje služi za brzo povezivanje i otvorenu komunikaciji.
    2. Prilagodite se djetetu, slušajte ga i pitajte za savjet. Djeca često sama imaju odgovore na izazove koji su pred njima, ako im samo damo priliku i dopustimo da ih pronađu u sebi.
    3. Provjerite jeste li vi ili vaše dijete ili oboje visoko osjetljive osobe (HSP) jer tada postoji još niz faktora koji utječu na cijeli proces.

Ovaj proces procesuiranja emocija je jedan od alata koje korak po korak učite savladati u sklopu individualnog treninga Svjesnog roditeljstva. Uskoro ću održati i besplatno predavanje na temu Svjesnog roditeljstva pa pratite najave na facebook stranici.

Edukativni blog Teach2Heal možete prati putem facebooka, a za više informacija o uslugama i programima pogledajte link.