Kako poboljšati komunikaciju s tinejdžerom

Imate li dijete tinejdžera? Kako izgleda vaša komunikacija? Jeste li često u konfliktu? Često gubite kontrolu? Pitate se u čemu griješite?  Želite skladan odnos? Pitate se je li uopće moguć?

Ako vam je sve ovo poznato, na pravom ste mjestu. U ovom članku ću prezentirati  jedan od puteva koji vode do smirenog i usklađenog odnosa s tinejdžerom, a koji koristi svjesnost kao osnovni alat komunikacije. Postoje rješenja koja funkcioniraju, pitanje je samo: Jeste li spremni nešto poduzeti?

Zašto je odnos s tinejdžerom posebno izazovan?

Svima nam je jasno, svi smo kroz to i sami prošli, a opet tako lako zaboravimo. Doba puberteta je doba velikih fizičkih, emocionalnih i mentalnih promjena koje su same po sebi izazovne i zahtjevne. Tinejdžer ima pune ruke posla pokušavajući pronaći ravnotežu između sebe i drugih, pokušava pronaći svoje mjesto među vršnjacima,  pokušava se nositi s hormonima, mislima i emocijama, čestim promjenama raspoloženja, različitim vrstama pritiska i školskim obavezama, uza sve to i guta previše informacija. Trenutnu situaciju u društvu i svijetu te događaje u zadnje dvije godine da ni ne spominjem.

S druge strane, ni roditeljima nije lako. Pored svih ostalih svakodnevnih obaveza i stresnih situacija, roditelji su rijetko spremni na tu veliku promjenu u ponašanju i u odnosu s djetetom. Pokušavaju razumjeti i pronaći nove načine komunikacije no u fazama čestih promjena raspoloženja i ljutnje na cijeli svijet nije jednostavno doprijeti do tinejdžera. Pod teretom pritiska, negdje između osjećaja gubitka kontrole, frustracije i krivnje roditelji počinju sve shvaćati osobno, odnos se zakomplicira i uđe u ono što zovemo  beskonačna petlja.

Može li se odnos promijeniti i komunikacija poboljšati?

Odnos roditelja i tinejdžera je često izazovan i kaotičan, a posebno kada su obje strane u odnosu pod pritiskom i nisu svjesne niti sebe, a kamoli druge osobe. Zato je svjesno roditeljstvo kojim smanjujemo stres i podižemo svjesnost odnosa, sebe i drugih na višu razinu ključ kojim otvaramo vrata prema skladnom i podržavajućem roditeljstvu.

Budući da je u odnosu roditelja i djeteta nositelj odgovornosti za komunikaciju upravo roditelj, bilo kakva promjena bi trebala doći od roditelja. Važno je posvetiti se tom odnosu s namjerom i željom da trenutnu situaciju razriješite za najviše dobro svih uključenih.

U konačnici je stvar u tome da se ni roditelji ne znaju nositi s vlastitom olujom misli i emocija koje u njima izazivaju tinejdžeri.  Nemaju vještine i alate kako bi pomogli sebi, a kamoli drugome. Svjesno roditeljstvo je moćan alat koji roditelje vraća u ravnotežu kako bi imali snage i energije za uspostavu nježnog, otvorenog i skladnog odnosa s tinejdžerom koji je, kao i mi, željan ljubavi i razumijevanja.

U ovom članku ćemo govoriti o dvije važne komponente koje utječu na kvalitetu odnosa: obrasci roditelja u odnosu i pružanje podrške djetetu.

Osvijestiti obrasce u odnosu s tinejdžerom

Prvi korak prema promjeni je svakako osvijestiti svoje obrasce u odnosu s djetetom. Tu govorimo o svjesnosti svojih misli, emocija, ponašanja, uvjerenja, očekivanja, strahova, iskustva, energije, namjere, … Misli se na cijeli emotivno-misaono-energetski paket koji mi unosimo u taj odnos i time na njega utječemo te ometamo prirodnu ravnotežu i sklad.

Ako se pitate kako osvijestiti svoje obrasce, probajte odgovoriti na sljedeća pitanja:

Kako se osjećate, što mislite i kako se ponašate kada:

    • dijete ima neki problem ili je pogriješilo?
    • nakon rasprave i konflikta s djetetom?
    • dijete vas ne sluša ili pruža otpor?
    • dijete govori ili radi nešto što vas posebno izbacuje iz takta?

Jesu li vaše emocije i misli, a pogotovo vaše ponašanje u skladu sa situacijom i pridonose li konstruktivnom rješavanju problema s poštovanjem i razumijevanjem svih uključenih? Ili bi ipak neke obrasce trebali modificirati ili ih okarakterizirati kao negativne i izbaciti iz upotrebe?

U bilo koji odnos pa tako i u odnos s djetetom ne možemo vratiti ravnotežu i sklad bez da prvo razriješimo svoje negativne obrasce ponašanja. Naši negativni obrasci nemaju veze s djetetom nego samo s nama. Iza njih se kriju neke naše nerazriješene emocije, riječi, obrasci ili situacije koje nam se ponavljaju još iz djetinjstva. Imamo ih svi, neki u manjoj neki u većoj mjeri, ali definitivno ih imamo svi.

Kako roditelj utječe na dijete u komunikaciji?

Kada komuniciramo s djecom, a pogotovo s tinejdžerima, imajte na umu da informacija koju oni primaju nisu samo riječi koje izgovarate. To je samo manji dio poruke koju im šaljete. Oni upijaju i osjećaju cijeli naš energetski paket koji sadrži naše emocije, naše misli, naše obrasce, naša uvjerenja, naše strahove, naša očekivanja, …

Ako im cijeli taj paket izaziva stres i napetost, ne osjećaju se prihvaćeni, osjećaju da nisu dovoljno dobri i još tisuću drugih stvari, oni pružaju otpor nama i našem paketu, ne slušaju nas, ne pristaju na suradnju jer ne žele preuzeti naš paket i nositi se s njime. Potpuno su u pravu, to nije njihov paket nego NAŠ. Mi ga se moramo riješiti kako znamo i umijemo. Jednom kada ga se oslobodimo, djetetov otpor se topi i ono se otvara prema nama.

I’m a conscious parent when I believe that my children are here to teach me as much about myself and how I need to grow, as I am here to teach them.

Dr. Shefali Tsabary

Nadam se da je sada jasnije zašto trebamo osvijestiti svoje obrasce, probati razumjeti zašto se javljaju, razriješiti ih i otpustiti. Osnovno pitanje je kako se riješiti cijelog tog emotivnog paketa koji ustvari otežava komunikaciju s djetetom.  U nekim situacijama će se taj proces odviti brzo i lako, a nekada će za to trebati neko vrijeme.

Jednom kada radom na sebi izmijenimo svoje obrasce ponašanja koji ometaju povezanost s djetetom, otvorena i svjesna komunikacija će se prirodno pojaviti jer će promijenjene okolnosti otvoriti prostor za promjene.

Kako pružiti tinejdžeru podršku?

Drugi dio priče o kojem danas želim govoriti je pitanje podrške. Jasno je da tinejdžerima tijekom tog intenzivnog perioda zvanog pubertet treba roditeljska podrška, ali tip podrške koju dijete treba često nije ono što roditelji nude i pružaju. Tinejdžer se u cijeloj toj zbrci misli, emocija i hormona često ne snalazi najbolje i ne zna niti prepoznati, a kamoli izraziti svoje potrebe te tražiti podršku ili pomoć na pravi način, ljubazno i s povjerenjem. I u tome mu treba pomoći.

Photo by Priscilla Du Preez on Unsplash

Dakle, prvi korak je saznati što tvojem tinejdžeru ustvari treba. Možete se igrati detektiva, promatrati ponašanje i sami donositi zaključke, s velikom vjerojatnošću pogreške. Ili možete nježno i obzirno razgovarati.

Jesi li ikada pitali svoje dijete: Što ti treba sada? Kako da te podržim? Treba li ti neki savjet? Kako ti ja mogu pomoći u ovoj situaciji? Treba li ti uopće pomoć? Ili samo rekli: Samo želim da znaš da sam ja sam tu za tebe, mogu ti pomoći, ali vjerujem da ti to možeš sam riješiti. Neću se miješati dok me ne tražiš pomoć. A kada me tražiš pomoć, budi jasan/na oko vrsti pomoći koju trebaš.

Drugi korak je uskladiti ono što nudimo s onime što dijete ustvari treba. Pritom poštujemo svoje i njihove granice te ih podržavamo u osnaživanju i preuzimanju osobne odgovornosti za svoje postupke i posljedice koje slijede. Pokušajte iskoristiti svaku priliku kako bi pokazali povjerenje u njihove sposobnosti, dali im prostora i poštivali njihove granice.

Be the parent you need to be for your children, not the parent you think you should be.

Dr. Shefali Tsabary

Kako to izgleda u praksi?

Kako ne bi sve ostalo na teoriji, prepustite se jednom praktičnom primjeru koji vjerujem da vam je poznat. 🙂

Situacija: Tinejdžer se u nedjelju popodne sjeti da treba do ponedjeljka predati seminarski rad i uhvati ga panika. Izbezumljeno dolazi do roditelja i kaže mu problem.

Prvi scenarij – reaktivni odgovor

Roditelja uhvati panika, naljuti se na dijete, preuzme kontrolu nad situacijom pritom nabijajući djetetu krivnju, napravi većinu djetetovog seminarskog rada cijelim putem prigovarajući, ne slušajući dijete koje pruža otpor i pokušava utjecati na ishod. Na kraju svega, nitko nije zadovoljan. Roditelj je ljut što je izgubio vrijeme, što je dijete zaboravilo svoje obaveze i što ne cijeni pruženu pomoć. Dijete je povrijeđeno i ljuto što nije moglo samo napisati seminar, osjeća se krivo, bespomoćno i nesposobno. Emotivni naboj situacije je bio pretjeran i emocije ostaju nerazriješene te će u sličnoj situaciji samo još više eskalirati.

Between stimulus and response there is a space. In that space is our power to choose our response. In our response lies our growth and our freedom.

Victor Frankl

Drugi scenarij – svjesni odgovor

Roditelj razumije i smireno prihvaća situaciju te smiruje tinejdžera bez potrebe za okrivljavanjem, prosuđivanjem ili dodavanjem pritiska. Ponudi mu svoju pomoć, s naglaskom da je odgovornost na njemu da odradi što treba i da on to može. Pomaže djetetu procijeniti količinu posla i potrebno vrijeme, naprave plan uz dogovor da pita za pomoć po potrebi. Bez prosuđivanja, osuđivanja i nametanja krivnje, problemu pristupamo konstruktivno.

Svima se dogodi da ponekad nešto zaboravimo. Tinejdžer je u takvim situacijama svjestan svoje pogreške i nema potrebe nabijati mu dodatnu krivnju. To im samo krade energiju koju sada moraju uložiti u rješavanje trenutnog izazova odnosno pisanje seminarskog rada. Roditelj daje emocionalnu podršku i pomaže djetetu da vrati fokus i usmjeri energiju u samostalno rješavanje problema. Roditelj je smiren i fokusiran na djetetove potrebe. Daje mu podršku, mir i prostor.

Koji je vaš izbor?

Kako vam ovo zvuči? Kako bi se osjećali u prvom, a kako u drugom scenariju? Kako bi se vaše dijete osjećalo? Koje iskustvo bi ga osnažilo i naučilo kako reagirati sljedeći put?

Ovo je dobar primjer svjesnog roditeljstva koji pokazuje proces kroz koji mora proći roditelj tinejdžera. To je proces prihvaćanja, smirene podrške i otpuštanja kontrole kako bi se omogućio djetetov slobodni razvoj i rast. Često nam je lakše preuzeti kontrolu nego im ju prepustiti. Sada je trenutak u kojem tinejdžere trebamo naučiti kako preuzeti volan svog života u svoje ruke, što znači biti samostalan, donositi vlastite odluke i snositi posljedice.

Izazovi u odnosima su prilike za rast

Odnosi s bliskim osobama (roditeljima, djecom i partnerima) nas uči puno o nama samima, o našim emocijama, našim mislima, našim slabim točkama, našim obrascima, uvjerenjima i ponašanjima. Tjeraju nas da se preispitujemo, mijenjamo i prilagođavamo. Svaki odnos koji je zahtjevan je prilika za dublje upoznavanje sebe, za rast i iscjeljenje onih dijelova sebe koji u tom specifičnom odnosu izađu na površinu. Iskoristite te prilike za dobrobit svih uključenih i iscijelite se.

Negativni obrasci ponašanja, emocije i misli se kao energetski otisci  prenose iz generacije u generaciju. Zato nekada izgovaramo negativne rečenice koje nismo voljeli kada su ih izgovarali naši roditelji i čudimo se otkuda je to došlo. Vrijeme je da prekinemo niz! Sada i ovdje! Za nas, za našu djecu i za djecu naše djece! ❤️

Woman who heals herself, heals her children’s children.

Liezel Graham

Ako vas zanima tema Komunikacije s tinejdžerom, uskoro ću održati besplatni webinar na tu temu. Pratite me putem facebook/teach2heal.

Ako ste zainteresirani za individualno savjetovanje iz svjesnog roditeljstva javite se na teach2heal@gmail.com. 

Ostalu ponudu možete pronaći na Programi i usluge, a ostale članke pročitajte na Blogu.

5 koraka do emotivne ravnoteže za roditelje i djecu

Kako se vaša djeca nose sa svojim osjećajima? Znate li kako pomoći djetetu i sebi u situacijama emocionalne preplavljenosti?  Znate li izvući dijete i sebe iz emotivnog vrtloga? Ako još niste našli svoj dobitni recept za nošenje s osjećajima ili ste u dilemi kako pomoći djetetu, nadam se da će vam ovaj blog dati pokoju ideju koju vrijedi iskušati. 

Svi znamo da su osjećaji neizostavni dio svakodnevnog života, dolaze i prolaze, u nekima uživamo jako, u nekima malo, a u nekima baš i ne, neke jedva čekamo, neke izbjegavamo. Tu su, pojavljuju se iznova i iznova, pozitivni, negativni, čudni, bolni, jednostavni, komplicirani.

Pogotovo danas u ova izazovna vremena kada nas emocije preplavljuju sa svih strana, bilo bi dobro imati neke alate za razvijanje samoregulacije jer inače osjećaji postaju sve intenzivniji i intenzivniji, vrtlog se vrti sve brže i brže, a mi smo sve luđi i luđi.

Pogotovo je nezgodno ako i roditelji i djeca ulete u isti vrtlog, tada nema nikoga da ih izvuče na sigurno!  (Been there, done that! Na sreću sve je dobro prošlo, ali takvu pogrešku nisam više ponovila! 😂)

Želite li uživati u zdravom suživotu sa svojim osjećajima odnosno u laganoj proljetnoj šetnji livadom, uživajući u pogledu i svježem zraku? Posvetite im vrijeme i dajte im prostora, osvijestite i procesuirajte svoje osjećaje na svakodnevnoj bazi. Sada i ovdje! Vi i vaše dijete, zajedno! Osjećaj po osjećaj.

Znate li razliku između emocije i osjećaja? Emocija je univerzalni odgovor pojedinca na različite poticaje iz okoline te uključuje isti biološki odgovor organizma. S druge strane, osjećaj je subjektivno iskustvo emocije što uključuje pripadne misli i interpretaciju.

Različite osobe istu emociju proživljavaju na različite načine jer je subjektivna interpretacija svake osobe drugačija ovisno o prijašnjim iskustvima, uvjerenjima, emotivnim i mentalnim obrascima.

Dakle, svaki član naše obitelji će drugačije doživljavati emocije.  Prihvatimo li te razlike bez prosuđivanja, s razumijevanjem i empatijom, otvorili smo put prema obiteljskoj emotivnoj ravnoteži.

Emotivna samoregulacija roditelja

Prije upuštanja u proces davanja podrške djetetu, važan korak je osvijestiti situaciju s vlastitim osjećajima i samoregulacijom. Naime, ne možemo pomoći drugome dok prvo ne pomognemo sebi 🙂 Osvijestiti sebe, svoje osjećaje i emotivne obrasce iziskuje iskrenost, hrabrost i spremnost na samoanalizu s nježnošću, prihvaćanjem i bez prosuđivanja. Jeste li spremni? Imate li uopće izbora?

Odrasli nesvjesno koriste različite strategije za suočavanje s emocijama. Većinom su to strategije koje smo kao djeca naučili od roditelja ili bliskih osoba, a koje u odrasloj dobi postaju naši obrasci bez obzira jesu li uspješni, učinkoviti i uravnoteženi odnosno bez obzira na njihovu namjeru i rezultat.

Neke česte strategije koje mogu donijeti trenutno olakšanje no nisu dugoročno rješenje su npr. negiranje i izbjegavanje, potiskivanje i otpor, odvlačenje pozornosti, nekonstruktivno iskazivanje osjećaja kroz durenje, vikanje, okrivljavanje drugih i sl.

Pod dobrom strategijom možemo smatrati onu koja koristeći prihvaćanje i izražavanje osjećaja pomaže primjereno i konstruktivno razriješiti emotivnu situaciju na dobrobit svih uključenih.

Kako se nosite s osjećajima? Imate li neki recept, strategiju ili obrazac?  Na koje emocije ste posebno osjetljiv/a? Kada se javljaju i zašto? Kako se ponašate u emotivnim situacijama? Primjereno, konstruktivno i obzirno prema drugima? Ili baš i ne? Kakvi su vaši emotivni obrasci u odnosu s djecom? Postoji li poveznica između emotivnih obrazaca vas i djece?

Posebno je važno primijetiti imate li neke negativne emotivne obrasce ponašanja u odnosu s djecom. Svi znamo da djeca najbrže uče kopirajući roditelje. Ako se roditelj ne zna nositi s vlastitim emocijama i to je vidljivo u svakodnevnim situacijama i u komunikaciji s djetetom, ne možemo drugo ni očekivati od djeteta. Oni su naša ogledala.

Photo by Jordan Pulmano on Unsplash

Dakle, ako roditelj ne iskazuje svoje emocije na konstruktivan način ili ne razgovara o svojim emocijama s članovima obitelji, dijete nema pravi uzor za razvijanje samoregulacije i snalazi se kako zna i umije što obično nije bezbolno ni za njega ni za okolinu.

Svjesnost emocionalnih potreba djeteta

Sada je vrijeme da svjesno, bez prosuđivanja, očekivanja, blago i strpljivo, osvijestite potrebe svojeg djeteta na emotivnom planu. Ako dijete ima većih problema s regulacijom emocija, to znači da na tom polju treba više vaše podrške i pomoći. Pogotovo u vrijeme i prije puberteta. Pogotovo u ova izazovna vremena.

Kao što smo već spomenuli, ako vi uspijete promijeniti svoje negativne obrasce, već to će djetetu prenijeti ispravnu informaciju kako se uopće možemo nositi s osjećajima bez da povrijedimo sebe ili druge.

Razmislite s kojim osjećajima ima problema, jesu li određeni osjećaji povezani s nekim drugim potrebama kao što nervoza zna biti povezana s gladi, žeđi, umorom i slično. Također, dobro je osvijestiti kako određene aktivnosti tijekom dana utječu na raspoloženje djeteta.

Naime, svako dijete ima svoje granice odnosno može podnijeti određenu količinu vanjskih podražaja i informacija kojima su danas previše izloženi preko mobitela, televizora i drugih tehnologija. Nakon toga trebaju odmor, opuštanje i mir, a nisu toga svjesni.

Omogućite im vrijeme za procesuiranje i povratak u ravnotežu nakon prevelike količine poticaja iz okoline.  Vrijeme kada su sami sa sobom ili s vama u tišini, eventualno čitaju, slušaju opuštajuću muziku, bave se kreativnim radom i slično. Bez tehnologije i obaveza.

Naravno, treba izdvojiti i vrijeme za nježnost, ljubav, zagrljaj i povezivanje s članovima obitelji što je iznimno važno za osjećaj sigurnosti, pripadanja i emotivne ravnoteže.  Sve navedeno vrijedi i za nas roditelje! 🧡

Photo by Xavier Mouton Photographie on Unsplash
Kako pomoći djetetu da razvije samoregulaciju u praksi

Do sada smo pričali o prevenciji, a što kada dođe do emotivne situacije s kojom se dijete ne zna nositi. Roditelj je taj koji treba biti podrška, pokazati empatiju i pomoći djetetu da samostalno pronađe izlaz iz situacije.

Kako bi mogli biti podrška djetetu u navedenom procesu, trebali bi biti smireni, prisutni i emotivno odvojeni od situacije koja se pred vama odvija. Empatično prisutni je izraz kada imate suosjećanje, ali tuđi osjećaji vas ne preplavljuju. Naravno, idealno bi bilo da vi sami prvo usvojite navedeni proces u praksi. Pokažite primjerom i osjetite kako proces funkcionira.

Možete mirno i staloženo sjediti pored djeteta, biti prisutni, davati podršku i nježno i s puno razumijevanja i suosjećanja voditi ga kroz proces. Ako odbija pomoć, možete ga pitati Mogu li ti ja ikako pomoći? ili reći Želim ti pomoći.

Children don’t want to be talked out of their feelings. Children want to be heard, seen, felt and understood.

Rachel Samson

U većini situacija nam se čini da je emotivna reakcija djeteta pretjerana, ali do toga dolazi jer dijete nije naučilo kako procesuirati to što osjeća. Mi kao roditelji imamo zadatak naučiti ih kako pronaći put kroz emotivni vrtlog. S vremenom i praksom vrtlog se smanjuje i usporava pa se s njim lakše nose.

Sljedeću vježbu možete zajedno raditi na kraju svakoga dana dok ne postane navika. Također je isprobajte i za vrijeme same emotivne situacije.

Procesuiranje osjećaja kroz 5 jednostavnih koraka
  1. Svjesnost i prihvaćanje osjećaja
    • Kako se osjećam? Što osjećam?
    • Osjećaji su u redu, oni su dio života. Svi imamo osjećaje, pozitivne i negativne, oni se mijenjaju, pojavljuju i odlaze i to je ok. Prihvatimo kako se osjećamo u ovom trenutku bez prosuđivanja i otpora.
  2. Tjelesne senzacije
    • Gdje u tijelu to osjećam? Koja je senzacija prisutna?
    • Dubokim disanjem smirujemo tjelesnu reakciju.
    • Ako je potrebno, dajemo djetetu podršku kroz zagrljaj ili dodir.
  3. Traženje uzroka osjećaja bez prosuđivanja
    • Zašto se tako osjećam? Što se točno dogodilo? Ima li moj osjećaj poznati ili nepoznati uzrok?
    • Ako dijete ne zna zašto je tužno, i to je u redu. Nekada nas emocije preplave bez razloga. Pogotovo ovih dana. 
  4. Iskazivanje osjećaja u odnosu s drugima
    • bez prosuđivanja druge strane ako je uključena
    • reći ili zapisati kratko i jasno- Ja se osjećam tako i tako zato što si ti učinio/rekao to i to ili jer se dogodilo to i to.
    • Kod velikog energetskoj naboja, nekada je potrebno izbaciti emocije iz tijela. Naravno na način koji neće povrijediti nikoga, pažljivo biramo mjesto i vrijeme za plakanje ili vikanje u jastuk.
  5. Razrješenje i otpuštanje za povratak u ravnotežu
    • je li potrebno nešto poduzeti – oprostiti, ispričati se, nasmijati se
    • jesmo li nešto naučili  – što ćemo učiniti/reći sljedeći put
    • je li osjećaj još tu, u tijelu ili je otpušten

Naravno, sve navedene korake ćete prilagoditi situaciji i uzrastu djeteta. Kod manjeg djeteta će biti dovoljno da kaže kako se osjeća i kako mu možemo pomoći. Kod tinejdžera se može povesti i duži razgovor na temu osjećaja, npr. čemu služe osjećaji? Nose nam poruku o onome što moramo znati, a naš zadatak je slušati. Uče nas tko smo, što nam se sviđa, a što ne.

Photo by Mayur Gala on Unsplash

Listen to your heart when he’s calling for you. Listen to your heart there’s nothing else you can do.

Roxette

Zadnji savjeti 
    1. Kada dijete nakon dugog dana u školi dođe doma, umjesto pitanja: Kako je bilo u školi? (fokus je na školi) pitajte Kako si? Kako se osjećaš? (fokus je na djetetu). Pritom ih gledajte u oči. Zatim podijelite kako se vi osjećate. To je ono pitanje koje služi za brzo povezivanje i otvorenu komunikaciji.
    2. Prilagodite se djetetu, slušajte ga i pitajte za savjet. Djeca često sama imaju odgovore na izazove koji su pred njima, ako im samo damo priliku i dopustimo da ih pronađu u sebi.
    3. Provjerite jeste li vi ili vaše dijete ili oboje visoko osjetljive osobe (HSP) jer tada postoji još niz faktora koji utječu na cijeli proces.

Ovaj proces procesuiranja emocija je jedan od alata koje korak po korak učite savladati u sklopu individualnog treninga Svjesnog roditeljstva. Uskoro ću održati i besplatno predavanje na temu Svjesnog roditeljstva pa pratite najave na facebook stranici.

Edukativni blog Teach2Heal možete prati putem facebooka, a za više informacija o uslugama i programima pogledajte link.

Kako pronaći osobni mir koristeći 3 osnovna stava mindfulnessa

Vjerojatno se često ovih dana pitate kako očuvati ili postići osobni mir u trenucima kada je svijet oko nas u kaosu? Kako ostati smiren i nositi se s preplavljujućim emocijama u nama i oko nas? Kako smanjiti vrtlog misli u glavi? Kako održati ili postići ravnotežu u tijelu, umu i srcu?

U ovom blogu ću vam predstaviti 3 osnovna stava mindfulnessa za koje slobodno mogu reći da su mi najviše pomogli u smirivanju uma i razvijanju otpornosti na stres te osnažili moje ponašanje u emotivnim situacijama i unaprijedili odnose s drugima.

Svaki od njih mi je bio poseban izazov i, neću vas lagati, promjena je trajala no definitivno je vrijedilo truda i svake kapi znoja. Da ne bi bilo zabune, i dan danas se poskliznem, ali prilično brzo se osvijestim, zaustavim, nasmijem i krenem dalje 😊

Prema J. Kabat Zinnu, devet kamenčića koji vode prema osobnom miru su: neprosuđivanje, prihvaćanje, otpuštanje, strpljenje, početnički um, povjerenje, nedjelovanje, velikodušnost i zahvalnost.

Photo by Joakim Honkasalo on Unsplash

Za početak ću se zadržati samo na prva tri jer na svakom kamenčiću stojimo neko vrijeme dok ne postignemo ravnotežu. Krećite se polako i malo pomalo, strpljivo i s povjerenjem, kamenčić po kamenčić. Nema preskakanja, vidim vas! A ako se poskliznete, samo se lagano popnete opet na kamenčić i krenite iznova.

Kamenčić broj jedan – Neprosuđivanje!

Svi prosuđujemo, cijeli dan, stalno, radimo to automatski i ne razmišljamo o tome je li nam čini dobro ili loše. Jednostavno to radimo iznova i iznova. Prosuđujemo sebe, druge, događaje, vrijeme, odnose, sve što čujemo, sve što pročitamo (uključujući i ovaj blog 😀), sve što vidimo, nema kraja. Svemu i svakome dodjeljujemo etikete.

Iz nekog razloga mislimo da moramo imati svoje mišljenje o svemu što se događa u našem i u tuđim životima. Pritom nepotrebno trošimo veliku količinu svoje energije, a um punimo velikim brojem suvišnih misli i emocija.

Prosuđivanje je iznimno prisutan i snažan obrazac ponašanja još od djetinjstva te mu pristupamo nježno i obzirno. Ne možemo ga promijeniti preko noći. Proces od prosuđivanja do nepristranog svjedočenja traje neko vrijeme, ali, vjerujte mi, stvarno se isplati. To je iznimno važan kamenčić, ustvari kamenčina na putu osobnog mira.

Krećemo polako. Na početku samo pokušavamo promatrati svoj prosuđujući um, primijetiti i osvijestiti automatsku naviku etiketiranja i prosuđivanja svega što doživljavamo kao dobro ili loše. Samim time što postajemo svjesni prosuđivanja uma, bez potrebe za zaustavljanjem ili osuđivanjem uma, dobivate moć svjesnije birati akcije i ponašanja umjesto automatskog reagiranja na situacije.

Primjećivanje same potrebe za prosuđivanjem, kao filterom koji nam ne pomaže vidjeti stvarnost jasno i objektivno, dugoročno će smanjiti njegovu dominaciju u našim životima. Naravno, imajte na umu i sljedeće: izloženost većoj količini informacija dovodi do više prosuđivanja.

Kratki eksperiment. Osvijestite koliko u jednom danu prosuđujete ljude (partnere, djecu, roditelje, kolege, nepoznate ljude na cesti), uključujući i sebe. Kada se uhvatite kako prosuđujete, samo si recite nešto u stilu: »Ah, opet prosuđujem. Zanimljivo.« Zabilježite to. Kroz nekoliko dana primijetite je li došlo do neke promjene i kako se osjećate u vezi s tim.

Photo by Mayur Gala on Unsplash

When we stop judging others and ourselves, our heart begins to open.                                   

Swami Dhyan Giten

Kada smanjite prosuđivanje, vidjet ćete jasnije, kao kada operete prozore u proljeće nakon duge zime ili napokon kupite naočale za čitanje. Odjednom vidite situacije i ljude kakvi jesu, bez vaše prosudbe i interpretacije. Um se razbistri, vrati se jasnoća i tišina u vaš um. Prisutni ste. Svjesni ste. Dobrodošli kući 😊

Kamenčić broj dva – Prihvaćanje

Prihvaćanje situacije u kojoj se nalazimo, prihvaćanje osjećaja koje imamo, prihvaćanje misli i tjelesnih osjeta, prihvaćanje sebe kakvi jesmo, prihvaćanje drugih kakvi jesu, prihvaćanje sadašnjeg trenutka kakav on jest. Prihvaćanje je dopuštanje stvarima da budu kakve jesu.

Prihvaćanje je ključ svjesnosti i prethodi bilo kakvoj promjeni jer ne možemo ništa promijeniti ako tome pružamo otpor. Prvo prihvatimo, a onda mijenjamo ako je potrebno i ako je u našoj moći.

Prihvaćanje je uključeno u svaku praksu meditacije kao primjećivanje stvari kakve jesu. Prihvaćanje je spremnost da se stvari vide onakve kakve već jesu, bez prosuđivanja i očekivanja. To ne znači da morate biti zadovoljni takvim stanjem stvari ili da ne činite ništa da promijenite ono što vam se ne sviđa.

Kada imate sposobnost vidjeti stvari onakve kakve jesu, oslobađate energiju za poduzimanje odgovarajućih radnji umjesto da radite s umom koji vas koči jer je zamagljen otporom, poricanjem, predrasudama, strahovima i prosuđivanjem.

Acceptance is the harshest lesson life teaches and the one most important to learn.

Rose Tremain

Prihvaćanje svojih negativnih osjećaja  je jedan od glavnih načina na koji se lakše nosimo s njima. Prvo ih moramo prihvatiti da su tu, koliko god nas to boli. Bez prosuđivanja kako i zašto. Prepoznati ih, priznati da ih osjećamo i izraziti ih su prvi koraci. Kada osjećaju ne pružamo otpor, on lakše prođe kroz nas i ode svojim putem. Lakše ga otpustimo. Možda vas ova moja priča inspirira.


Moja tuga, moja sreća i ja

Ima dana kada sam tužna, nekada s razlogom, nekada bez razloga. Za razliku od nekih drugih osjećaja za koje nisam toliko vezana, tuga mi je stara, stara i bliska prijateljica. Imam osjećaj da je sa mnom još od prije rođenja, još iz prošlih života. Zato se tuga uvijek posebno dugo zadrži u posjeti, ima mi toliko toga za reći, a i ja njoj. Slušamo se i smijemo se , grlimo se i plačemo. Ima neka tajna veza između moje tuge i mene.

Iako mi je nekako ugodno u njenom tako poznatom i toplom naručju i bojim se ostati sama, nakon nekog se vremena opraštamo u suzama i ona odlazi. Puštam je da ode jer osjetila sam je svakom stanicom svoga bića, prihvatila sam njenu prisutnost, primila darove i poruke i vrijeme je da ju pustim. Znam da ćemo se vidjeti opet, i opet, i opet, i to je ok.

Ima dana kada sam sretna, nekada s razlogom, nekada bez razloga. Moj problem sa srećom nije u prihvaćanju da je tu nego u prihvaćanju da više nije. Kada prođe taj sretan dan ili trenutak, ljuta sam što nije trajao duže i obično  tražim krivca koji je ukrao moju sreću. Na neki način pružam otpor odlasku sreće, grčevito ju držim iako nje više nema. Nakon nekog vremena se prisjetim i prihvatim. Sve je prolazno, i nesretni i sretni trenuci. Sve teče, sve se mijenja. To je život, to je ok.


Kamenčić broj tri – Otpuštanje

Otpuštanje je prirodan način čišćenja vlastitog tijela, uma i srca. To je način puštanja stvari da dolaze i odlaze, bez ikakve vezanosti. Otpuštanje se prirodno događa dok spavamo. Jednostavno, kada dođe vrijeme, pustimo da ode ono što nam više nije potrebno. Otpuštanjem starih stvari otvaramo mjesta za nove stvari. Otpuštanjem stvari koje nas čine nesretnima, otvaramo mjesto za stvari koje nas čine sretnima.

Kroz život se napunimo svime i svačime, naše tijelo, um i srce su ispunjeni događajima, emocijama, mislima, ljudima, odnosima, uspomenama, stvarima, … S vremenom nastane nered, pretrpani smo, nema više svjetla, stvari padaju s polica, nema mjesta, nema zraka, skučeni smo, ne možemo se ni okrenuti.

Od toliko nereda ne možemo naći što tražimo. Npr. kada tražimo mir, sreću ili ono što nas ispunjava čudimo se što ih ne možemo više naći usred toliko smeća koje skupljamo godinama.

Što čekamo? Metlu u ruku i krenimo! Sve emocije koje sam prerasla, sve misli koje nisu uopće moje, sva uvjerenja koja mi više ne služe, svi odnosi kojima je istekao rok trajanja, sve uspomene koje mi više nisu važne, sve lekcije koje sam savladala, sve što me sputava i guši, sve u čemu se ne osjećam dobro, sve ide VAN. Otvaram sve prozore i sva vrata i puštam ih na slobodu! Otvaram prostor za svjetlo i zrak jer želim ponovno disati punim plućima😊

Čekajte, stanite! Gledajte, na dnu hrpe sam pronašla komadiće radosti u izlascima sa starim prijateljicama, čujem smijeh od škakljanja s djecom, vidim nježni pogled svog muža, aaaaah! Na dnu hrpe je cijelo jedno carstvo stvari koje me čine sretnom!!! To ostaje, to čuvam 🧡

Što ste vi pronašli? Nešto što ste mislili da ste izgubili jer ga godinama niste mogli naći? Tišinu, mir, razumijevanje, sebe?

No naravno, nekih stvari se nećete moći tako lako riješiti. Ako se grčevito držite za neki osjećaj, neku misao, neko uvjerenje, neki događaj, neki odnos, neku osobu, neki posao, neku uspomenu, neku društvenu mrežu, neki portal, a to vam ne čini dobro, osvijestite to.

Osvijestite kako bi izgledao vaš život da to jednostavno otpustite i otvorite prostor za nešto što vas veseli. Kao i uvijek, izbor je vaš. Vi birate što čuvate i unosite u svoje tijelo, u svoj um i u svoje srce. Samo vi možete otvoriti ili zatvoriti vrata. Imam samo ovaj jednostavan savjet: Radite propuh često !!!


Ova tri stava svjesnosti čine osnovne korake mentalne higijene koju bi bilo dobro redovito provoditi. Time vraćate jasnoću i ravnotežu te jačate otpornost na sve vrste stresnih situacija kojima smo izloženi u ova luda vremena.

You cannot always control what goes outside. But you can always control what goes inside.

Wayne Dyer

Kao i sve druge higijenske navike, s vremenom vam i mentalna higijena prijeđe u naviku, kao pranje zubi ujutro. Jednom kada aktivno počnete birati kakav život želite živjeti svakoga dana, polako postajete kreator svoje stvarnosti. Pritom u sebi osjećate mir kao sigurnu bazu kojoj se uvijek možete vratiti.

Ako vas zanimaju i ostali mindfulness stavovi, pogledajte sljedeći video Jon Kabat-Zinna: 9 attitudes Jon Kabat Zinn.

Ako vas zanimaju slične teme, moj edukativni blog možete pratiti putem facebook stranice:    https://www.facebook.com/teach2heal

Više informacija  o programima i uslugama koje nudim možete pronaći na stranici: Programi i usluge

Kratko i slatko o stresu i mindfulnessu

Želite li saznati što je točno mindfulness i kako vam može pomoći u nošenju sa svakodnevnim stresnim izazovima? Želite li isprobati neke mindfulness vježbe, ali vam se čini da nemate vremena?  Srećom, postoji veliki izbor vježbi koje se lako uklope u svakodnevne aktivnosti.

Prakticirati svjesnost možemo na toliko načina i mindfulness ima toliko oblika i primjena da je ne samo odlična i efikasna antistresna tehnika nego svakodnevnom praksom postaje snažna osnova za lakše postizanje ispunjenog i kvalitetnijeg života po vašoj mjeri.

Live the actual moment. Only the actual moment is life.                                        Thich Nhat Hahn

Budući da volim krenuti od početka, u današnjem blogu ću se osvrnuti na mindfulness kao antistresnu tehniku kako je prvotno i bila zamišljena kada je američki profesor medicine Jon Kabat-Zinn osmislio Mindfulness Based Stress Reduction Program (MBSR) 1979. godine, spajajući ideju mindfulnessa, koja potječe iz yoge i budizma, i zapadnu medicinu.

Kratka priča o stresu

Ako je stres jedan od vaših gorućih problema, vjerojatno ste se već malo informirali o načinima funkcioniranja stresa. Mi najčešće percipiramo stres kao neku vanjsku okolnost koja nas napada bez vidljivog razloga te govorimo kako smo pod stresom kao da je stres neka ogromna stijena koja nas pritišće i gnječi. Pritom se osjećamo bespomoćno jer imamo dojam da je stres potpuno van naše kontrole i da nemamo šanse u borbi 1 na 1 s njime.

No, dobra vijest je da je stres ustvari u nama i upravo to saznanje nam povećava šanse. Naime, stres je naš unutrašnji doživljaj situacije, to je reakcija u našem tijelu, to su naše misli, to su naše emocije. Dakle, naša sveukupna stresna reakcija je ustvari ono što mi doživljavamo kao stres, a ona stijena odnosno vanjska okolnost koja ju pokreće se naziva stresor.

Dok vanjske stresore većinu vremena ne možemo kontrolirati, naša unutarnja stresna reakcija je nešto na što možemo utjecati, a s vježbom i promijeniti. Time jačamo svoju otpornost na stres što je osnovni ključ svih antistresnih tehnika.

Stresna se reakcija osim tjelesnih senzacija, misli i emocija sastoji i od određenog modela ponašanja, najčešće u obliku borbe, bijega ili paralize (fight, flight or freeze). I to se sve odvija unutar 0.25 sekundi od pojave stresora, jako brzo i potpuno automatski. Zato to i zovemo automatska stresna reakcija ili automatski pilot.

Ta brza i nesvjesna reakcija služi da nam spasi život kada smo u opasnoj situaciji. Kada prema vama juri automobil, bit ćete jako zahvalni za brzu flight reakciju zbog koje ćete poskočiti u stranu. To je mehanizam koji radi za nas, koji nas štiti i čuva. Naravno, bilo bi sve u redu kada bi se ta reakcija aktivirala samo u takvim, po život opasnim situacijama koje su u stvarnosti  rijetke.

No svi znamo da problem stresa u današnjem ubrzanom svijetu raste jer se ta automatska stresna reakcija pokreće NE-PRE-STA-NO. Naime, broj stresora se povećao i proširio na mnoge svakodnevne događaje i situacije koje ustvari nisu opasne po život.

Osim toga, način života se ubrzao, broj informacija koje trebamo probaviti povećao, i još nas je upotreba tehnologije više nego ikad udaljila od svjesnog bivanja sada i ovdje. Sve to rezultira svakodnevnim životom na automatskom pilotu. Jednostavno nismo prisutni, nismo svjesni, nismo tu. I zbog toga smo manje otporni na stres.

Na sreću, danas postoje različite tehnike i vještine koje nam mogu pomoći u prevenciji odnosno smanjenju broja stresora te mogu povećati našu otpornost na stres kako bi se lakše mogli nositi sa svime što nam život nosi. Ne moram ni spominjati koliko je to važno u okolnostima u kojima danas živimo.

You can’t stop the waves but you can learn how to surf.                                           Jon Kabat-Zinn

Kako ćete prepoznati automatskog pilota? 

Automatski pilot nije u uniformi i ne nosi sunčane naočale no svejedno ćete ga lako prepoznati jer se obožava skrivati u svim stresnim i užurbanim situacijama.  Kada imate osjećaj da nemate vremena za ništa i prepuni ste obaveza, a glavom vam juri hrpa misli i svega vam je previše, vjerojatno ste na automatskom pilotu.

To su oni dani kada se stalno brinemo o onome što je bilo ili o onome što će biti, istovremeno radimo nekoliko stvari bez posvećenosti i prisutnosti, jurimo, prepuni smo obaveza, nikada nemamo vremena, nervozni smo i anksiozni, preplavljeni smo mislima i osjećajima, nemamo fokusa, nemamo kontrolu, osjećamo se kao da nas život valja s obale na obalu, a mi pružamo otpor i borimo se do iznemoglosti čekajući da oluja (koja je u nama) prođe.

Upravo je automatski pilot  taj koji nas drži zaglavljene u modu djelovanja i preživljavanja dok nas opuštanje, mir i zadovoljstvo strpljivo čekaju u modu bivanja i življenja u trenutku. Osnovna ideja cijele priče je pronaći taj skriveni prekidač koji će isključiti automatski pilot i prebaciti nas iz djelovanja u bivanje, iz stresa u opuštanje, iz automatskog pilota u sada i ovdje.

Dakle, ukoliko u svom životu želite manje vremena bezglavo juriti autocestom stresa, a više mirno šetati šumom s osmijehom na licu ili veslati rijekom s mirom u srcu, mindfulness vam u tome definitivno može pomoći.

Mindfulness isn’t difficult. We just need to remember to do it.                                                                Sharon Saltzberg

Budući da se mindfulness bazira na osobnom iskustvu i praksi, možemo odmah isprobati jednu laganu vježbu svjesnog slušanja. Prije i nakon same vježbe kratko primijetite kako se osjećate.

Audio snimka svjesno slušanje by Teach2Heal

Mindfulness vs automatski pilot

Mindfulness je svjesnost sadašnjeg trenutka koju prakticiramo kroz osvještavanje tjelesnih osjeta, emocija i misli sada i ovdje. Kada smo u sadašnjem trenutku, potpuno smo prisutni i u svom tijelu i u svom životu. Tada svoj život i okolnosti oko nas vidimo na drugačiji način, svjesno, a ne nesvjesno, prisutno, a ne odsutno. To ste i mogli djelomično iskusiti gornjom vježbom.

Kao što smo vidjeli, automatski pilot je onaj veliki crveni gumb kojeg stres pritisne u nama prije nego ga mi stignemo zaustaviti. Taj gumb nas odvodi u stanje preplavljenosti mislima i emocijama te dovodi do ponašanja koje najčešće ne možemo kontrolirati.

Mindfulness je jedna od tehnika koja nam može pomoći da zaustavimo automatskog pilota i uzmemo kormilo svog života nazad u svoje ruke. Pogledajmo jednu jednostavnu vježbu koje možete vježbati više puta tijekom dana dok čekate tramvaj ili kuhate ili sjedite u čekaonici.


Svjesni predah

    • Stopzaustavite se u trenutku
    • Dišiteudahnite nekoliko puta i fokusirajte se na udah i izdah
    • Budite svjesni tijelaprimijetite  svoje tjelesne osjete
    • Budite svjesni misli i emocijaprimijetite svoje misli i emocije s prihvaćanjem i  bez prosuđivanja
    • ZavršetakUdahnite i izdahnite i vratite se aktivnostima

Ova vježba nam daje taj prostor, prostor bivanja sada i ovdje, prostor bivanja sa sobom, prostor za promatranje situacije bez da smo njome preplavljeni.  Predah, trenutak svjesnosti, udah-izdah, odmak. Kao da na trenutak zaustavite vrijeme, zaustavite automatski pilot, pogledate se iznutra i smireno se povežite sa sobom. Vratite se kući, na sigurno.

Između podražaja i odgovora nalazi se prostor .
U tom prostoru leži naša moć da izaberemo odgovor .
U našem odgovoru leže naš razvoj i sloboda.

Viktor Frankl

Naravno da nam s redovitom vježbom i praksom postaje lakše povezati se sa sobom te promatrati svoje misli i emocije. Tada možemo svjesno odabrati odgovor na stresnu situaciju umjesto da na stres reagiramo potpuno automatski u obliku borbe, bijega ili paralize koju smo do sada neprestano koristili. Istraživanja pokazuju da redovitim vježbanjem prisutnosti i svjesnosti razvijamo svoju otpornost na stres.

Kako uklopiti mindfulness u svoj svakodnevni život?

Široka paleta različitih mindfulness vježbi olakšava pronalazak onih koje vam najbolje odgovaraju i koje najjednostavnije možete uklopiti u svoj dnevni raspored. Izaberite nekoliko vježbi te ih isprobajte na tjedan-dva. Tako ćete jedino moći iskusiti i osjetiti osnovnu mindfulness ideju.

U osnovi svih mindulness vježbi je svjesnost sadašnjeg trenutka i svjesnost disanja. Ako nekoliko puta tijekom dana uspijete biti sada i ovdje i povežete se sa svojim dahom i tijelom, to će povećati vašu prisutnost i otpornost. Vježbe mogu biti formalne u obliku vođenih meditacija ili neformalne u obliku unošenje elementa svjesnosti u svakodnevne aktivnosti kao što su pranje suđa, kuhanje, pranje zubi, ispijanje kave i slično.

Umjesto da razmišljate o sto drugih stvari, o nečemu što se dogodilo ili što vas tek čeka, fokusirajte se na ono što radite upravo u tom trenutku. Budite prisutni i fokusirajte se na svoje tjelesne osjete dok to radite. Vjerujem da će vas iznenaditi vlastito iskustvo.


Nekoliko jednostavnih vježbi
  • Svjesno disanje
    • Udobno se smjestite, zatvorite oči, udahnite i izdahnite nekoliko puta. Nemojte mijenjati svoje disanje, samo primijetite kako dišete. Osjetite kako zrak ulazi kroz nos, ulazi u pluća i puni trbuh. Osjetite kako izlazi kroz nos ili usta. Nekoliko trenutaka se samo fokusirajte na svoje disanje. Ukoliko vam dolaze misli, to je u redu. Samo lagano vratite fokus na disanje. 
  • Svjesno hodanje
    • Dok hodate, svjesno razmišljajte o pokretima svojeg tijela, o mišićima koji rade i o dodiru stopala s podom. Osvijestite svaki pokret. Primijetite kako tijelo prolazi kroz zrak. Budite prisutni tijekom hodanja i iskoristite trenutak da se spojite sa svojim tijelom kroz pokret. (Ovu vježbu možete isprobati i tijekom bilo koje druge fizičke aktivnosti.)
  • Svjesno pranje zubi
    • Dok perete zube, usredotočite se na pokrete četkicom i na okus paste u ustima. Primijetite osjete na zubnom mesu i jeziku i mjehuriće koji se stvaraju. Primijetite i osvijestite cijelo iskustvo kao da prvi put u životu perete zube.
  • Svjesno jedenje kockice čokolade (to je onaj slatki dio 😀)
    • Uzmete kockicu čokolade te osvijestite što vidite, primijetite njen oblik, dimenzije i boju. Pomirišite ju i polako ju dodirnite s usnama. Osjetite teksturu. Lagano ju stavite u usta, osjetite okus na jeziku i osjetite ju pod zubima. Primijetite kako se rastapa i mijenja oblik. Kakav je osjećaj u ustima? Primijetite kako možete svim svojim osjetilima uživati u običnoj kockici čokolade. Dobar tek!

Izaberite za početak samo dvije vježbe i probajte ih odrađivati svaki dan tjedan dana. Osvijestite svoje tjelesne osjete, misli i emocije prije, za vrijeme i nakon svake vježbe. Nakon tjedan dana primijetite je li se što promijenilo u vama ili  vašoj svakodnevici.

When you change the way you look at things, the things you look at change.                       W. Dyer

Želite li  smanjiti preplavljenost mislima i emocijama, usporiti svoj životni ritam, razviti otpornost na stres, naučiti svjesno pristupati izazovima i stresnim situacijama, razviti kvalitetnije odnose, biti prisutan/na u svom životu, poboljšati fizičko, mentalno i emocionalno zdravlje, isprobajte mindfulness već danas! Sada i ovdje!

Budite ponovno jedini pilot u svom avionu! Uživajte u svakom trenutku leta i u svakom zalasku sunca!

Ukoliko vas zanima znati više, moj blog možete pratiti putem facebook stranice:    https://www.facebook.com/teach2heal

Više informacija  o programima i uslugama koje nudim možete pronaći na stranici: Programi i usluge

Moj prvi blog ili zašto mi je za pokretanje bloga trebalo šest mjeseci?

Photo by Vernon Raineil Cenzon on Unsplash

Sometimes you just know it’s TIME to start something new and trust the magic of beginnings.                           M. Eckhart

 

Uspjela saaaam!!! Dobrodošli na moj Teach2Heal blog! 

Od ideje do realizacije je prošlo više od 6 mjeseci. Put je bio izazovan i izuzetno zanimljiv. Upoznala sam sebe na jednoj novoj i dubljoj razini.

Pokretanje ovog blog projekta je uzburkalo moje odnose sa raznim dijelovima sebe koje sam duboko potisnula, a koje je ovaj izlazak iz zone komfora posebno uzbudio i izazvao na akciju:

      • lijeni dio mene,
      • dio mene koji voli stvarati i istraživati,
      • dio mene bez samopouzdanja,
      • dio mene koji misli da mogu sve što želim,
      • dio mene koji me voli sabotirati,
      • dio mene koji ne voli promjene,
      • dio mene koji voli rasti,
      • dio mene koji se osjeća krivom kada radim nešto za sebe,
      • dio mene koji me laže i mulja,
      • dio mene koji je iskren do boli,
      • dio mene koji misli da znam pisati,
      • dio mene koji misli da nisam dovoljno dobra,
      • dio mene koji misli da imam što ponuditi svijetu,
      • dio mene koji misli da ne pripadam ovdje,
      • dio mene koji se osjeća povezana sa svime i svima,
      • dio mene koji je hrabar,
      • dio mene koji se boji i skriva glavu u pijesak,
      • dio mene koji se užasava društvenih mreža,
      • dio mene koji voli učiti nove stvari,
      • kreativni dio mene, …

Uglavnom, bilo je intenzivno i poučno. Oduvijek obožavam timski rad! 😂 Nakon duuugih pregovora, prihvaćanja, razumijevanja i vraćanja međusobnog povjerenja i ljubavi, postigli smo zajednički dogovor. Svi ćemo se zajedno pokušati fokusirati na ono što je u ovom trenutku najbolje za sve nas odnosno za moje srce i dušu, a to je pokretanje vlastitog bloga.

Sada mi je potpuno jasno na koji način je pokretanje vlastitog bloga/weba/projekta/posla ustvari dio procesa osobnog rasta te kako djeluje kao akcelerator promjena u nama i oko nas.

Zahvalna sam na svemu što sam do sada naučila i na svemu što me tek čeka. Vjerujem da je ovo početak jednog divnog putovanja koji me već sada ispunjava uzbuđenjem i donosi osmijeh na lice! 😀

Sigurno vas malo zanima i o čemu ću pisati pa ću vam otkriti tajnu.

Ideja je pisati edukativni blog o različitim temama vezanim uz primjenu mindfulnessa i energetske psihologije u odnosima i svakodnevnom životu. Posebno me zanimaju teme iz svjesnog roditeljstvaprimjene mindfulnessa u obrazovanju. Budući da sam sama empata i visokoosjetljiva osoba, a ujedno i mama dvije visokoosjetljive kćeri, također ću se baviti temom života visokoosjetljivih osoba koje prema istraživanju čine oko 20% cjelokupne populacije.

Nit vodilja je kreirati poučno, zanimljivo, zabavno, praktično i inspirativno štivo koje će vas potaknuti na razmišljanje.

I can not teach anybody anything, I can only make them think.           Socrates

Ako se nešto od gore rečenog povezalo s vama i zatitralo vam je u tijelu ili je probudilo neku radoznalost, smiješak ili barem iskru u oku, bit će mi iznimno zadovoljstvo da se poigrate sa mnom u mom blog pješčaniku!!!

Držite se, polijećemo ! 🚀

Blog možete pratiti putem moje fb stranice:  https://www.facebook.com/teach2heal

Više informacija  o programima i uslugama koje nudim možete pronaći na stranicama: Antistresne radionice i Mindfulness u obrazovanju.