Pod stresom ste i osjećate se bespomoćno? Preplavljeni ste emocijama koje ne možete kontrolirati? Ne možete smiriti svoj um koji divlja? Frustrirani ste situacijom, ali više nemate ni energije niti vremena baviti se sa stresom? Samo želite da sve što vas pritišće nestane i prestane. Jeste li čuli za mindfulness, jednostavnu i efikasnu antistresnu tehniku? Krenimo redom…
Stresna reakcija
Stres je vaša automatska reakcija na neki događaj ili situaciju koju vi u tom trenutku percipirate kao stresnu. Vaša stresna reakcija se sastoji od reakcije vašeg tijela, vaših misli i vaših emocija, a sve to rezultira vašim stresnim ponašanjem u obliku borbe, bijega ili paralize.
Stresnu reakciju najčešće nemate pod kontrolom jer je ona nesvjesna i automatska. (Postoji dobar razlog i za to, ali o tome neki drugi put!) I zato vam predstavlja izazov. No ako ju uspijete osvijestiti u trenutku kada se javi i zaustaviti taj brzi automatizam, tada ju možete i svjesno promijeniti.
Kako promijeniti stresnu reakciju
Ako je stresna reakcija problem zato što je nesvjesna i automatska, znači da ćemo ju lakše moći promijeniti ako smo više svjesni i prisutni. No postati svjestan i prisutan u trenutku intenzivne stresne reakcije nije nešto što se može postići preko noći.
I tu je svakodnevna primjena mindfulnessa ključna.
Naime, osnovna namjera mindfulness vježbi je da ste više prisutni u sada i ovdje i svjesni svojeg tijela, misli i emocija. Ako ste tijekom dana više prisutni i svjesni, puno ćete lakše na vrijeme prepoznati stresnu situaciju te učiniti potrebne korake kako bi ona prestala biti burna i preplavljujuća kao do sada.
Malo po malo vaša automatska stresna reakcija postaje svjesni, konstruktivan i kreativan odgovor na situaciju. S vremenom vam se vrati unutarnji mir i ravnoteža. Jednostavno se oslobodite okova stresa i ponovno imate moć nad svojim životom.
Mindfulness kao antistres
Mindfulness je ustvari način života koji se kao antistresna tehnika koristi već pedesetak godina. Osnivač mindfulnessa je američki doktor Jon Kabat Zinn koji je osnovao Kliniku za smanjenje stresa 1979. u SADu te je osmislio dvomjesečni mindfulness program koji spaja elemente yoge, budizma i zapadne medicine u jednu dobitnu zaokruženu cjelinu.
Postoji cijeli niz istraživanja o benefitima mindfulnessa koje možete lako pronaći na webu, od smanjenja stresa do većeg fokusa, smirenijeg uma, boljeg fizičkog zdravlja, lakše samoregulacije emocija, smislenijih odnosa, bržeg rješavanja problema, …. Zbog svojih odličnih rezultata i prilično jednostavne primjene, raširio se i poslovnim svijetom i obrazovanjem.
Moj najdraži benefit mindfulnessa je transformacija odnosa. Naime, nakon nekog vremena mindfulness alati vam mogu pomoći unaprijediti i poboljšati komunikaciju i izbaciti stres iz svih privatnih i poslovnih odnosa.
Ponovit ću još jednom: izbaciti stres iz svih odnosa.
Zvuči predobro da bi bilo istinito, zar ne?
Život sa skladnim odnosima, život u kojem vas nitko ne živcira, život u kojem vam zbog nikoga ne pada mrak na oči, život u kojem smireno i veselo razgovarate sa svojim namrgođenim tinejdžerom, život u kojim se svaki dan smijete umjesto svađate s partnerom.
Ma daj, Lana, sada pretjeruješ?!?
Ok, ok. Tu i tamo se znamo posvađati, ali svađe su kratke i konstruktivnije, više se ne durim danima i ne shvaćam to osobno. I istina, ponekad i dalje kolutam očima kada me mama nazove peti put u pola sata. Ali, inače, fakat funkcionira.
Ako mi i dalje ne vjerujete, najbolje je da se uvjerite sami kako mindfulness brzo mijenja percepciju kroz sljedeću vježbu.
Mindfulness vježba: Svjesnost položaja tijela
Zažmirite i udahnite nekoliko puta. Osvijestite kako dišete.Osvijestite zrak kako ulazi i izlazi iz tijela. Primijetite položaj svog tijela.Osjetite dodir stolice na stražnjici i leđima.Osjetite dodir stopala i poda.Osvijestite svoju težinu kako pritišće stolicu.
Obratite pažnju na ramena i ruke.Primijetite težinu mobitela u ruci.Osjetite glatkoću ekrana pod jagodicama.Nekoliko puta udahnite i izdahnite te polako otvorite oči.
Kako ste sada? Jeste li prisutniji u svom tijelu? Jeste li više u sadašnjem trenutku?
Kada je u vanjskom svijetu kaos, jednostavno zaboravimo da u unutarnjem svijetu uvijek možemo pronaći mir!
Prakticirati mindfulness možete u svakom trenutku pa čak i na radnom mjestu. Svakodnevnim vježbama koje nas povezuju s tijelom kao što su svjesno disanje ili svjesno kretanje osnažujemo prisutnost u sadašnjem trenutku, a prisutnost djeluje kao sidro u olujnim situacijama.
Slobodno isprobajte neke od sljedećih vježbi koje odgovaraju vama i vašem radnom mjestu.
Svjesno disanje
Sjednite uspravno, stopala su na podu i ruke u krilu.Zatvorite oči. Dišite. Dok udišete fokusirajte se na zrak koji ulazi, primijetite gdje ga najviše osjetite. Dok izdišete fokusirajte se na zrak koji izlazi. Osvijestite svoje disanje, osvijestite kako zrak ulazi i izlazi. Nekoliko puta ponovite. Ako dođu misli i ometaju vam fokus, to je ok. Misli to rade. No vi samo polako vratite fokus na disanje. Kada ste spremni, polako otvorite oči. Vježbu možete raditi više puta tijekom dana. Oči mogu biti i otvorene, ali pogleda fiksiranog u pod ispred vas.
Svjesno ispijanje kave
Sjednite sami i u tišini svjesno ispijajte kavu ili čaj. Prvo primijetite šalicu u kojoj se nalazi, primite ju u ruku i osjetite dodir na koži, zatim pomirišite kavu/čaj te osvijestite kako miris djeluje na vaše tijelo. Primijetite boju i gustoću napitka. Zatim uzmite gutljaj, svjesno i polako uživajte u okusu i mirisu. Prisutni ste u svom iskustvu. Povezani ste sa svojim tijelom. Um je smiren i dopušta vam ovaj trenutak uživanja u šalici kave. Ipak i um voli kavu 🙂 ili čaj
Svjesno hodanje
Dok hodate prema autu ili toaletu, fokusirajte se na ono što trenutno radite, a to je hodanje. Samo svjesno hodajte. Primijetite sve dijelove tijela koji sudjeluju u hodanju. Osvijestite dodir cipele i podloge, osjetite kako se odjeća njiše, obratite pažnju na disanje, osvijestite kako tijelo prolazi kroz zračni prostor. Pomicanje ruku, savijanje koljena, Probajte primijetiti što više detalja. Kao da gledate usporeni film svojeg hodanja. Pritom dišite 🙂
Svjesno promatranje interijera
Promotrite svoje radno mjesto i prostoriju u kojoj sjedite kao da je vidite prvi put. Primijetite vrstu i boju poda, osvijestite kakvi su zidovi i što je na njima, primijetite namještaj i opremu. Osvijestite druge ljude. Primijetite kako su obučeni, kakvo im je držanje tijela, a kakav izraz lica. Primijetite svoj radni stol i osjetite ga pod rukama. Budite prisutni u svojoj stolici i osjetite dodir naslona na leđima. Udahnite i izdahnite te krenite s poslom.
Obratite pažnju kako se osjećate prije i poslije pojedine vježbe te ju ponavljajte barem 7 dana prije nego donesete zaključak je li funkcionira ili ne.
Svakodnevna svjesnost i prisutnost je prvi korak prema životu s manje stresa.
Istraživanje pod nazivom Mental Health at Work – Managers and Money koje je proveo The Workforce Institute (UKG) krajem 2022. godine na 3400 ispitanika iz 10 zemalja pokazuje da je 40% zaposlenika stalno ili često pod stresom zbog posla.
Nadalje, zaposlenici smatraju da menadžeri utječu na njihovo mentalno zdravlje u jednakoj mjeri kao životni partneri (69%), a više nego doktori (51%) ili psihoterapeuti (41%).
Također, 78% zaposlenika kažu da stres negativno utječe na njihovu produktivnost. Nadalje, stres povezan s poslom negativno utječe i na privatni život zaposlenika (71%), sveukupnu dobrobit (64%) i međuljudske odnose (62%).
Jedna trećina zaposlenika smatra da menadžeri nisu svjesni svojeg utjecaja na dobrobit članova tima te bi ih 70% željelo da njihova firma i menadžeri rade više na području mentalnog zdravlja zaposlenika. Nadalje, istraživanje je također pokazalo da bi dvije trećina zaposlenika radije izabrala posao s manjom plaćom u firmi koja više podržava njihovu mentalnu dobrobit.
Važno je napomenuti da su menadžeri nešto češće pod stresom od ostalih zaposlenika, a njih 25% često ili čak stalno osjećaju simptome izgaranja na poslu. Također, 40% ljudi na top menadžerskim pozicijama kažu da je vjerojatno da će unutar jedne godine dati otkaz zbog stresa povezanog s poslom.
Stanite na trenutak-dva!
Je li se samo meni čini da je došlo vrijeme da firme preuzmu inicijativu i stresu kaže STOP?
Stres zaposlenika je izazov koji je rješiv ako se firme odluče njime pozabaviti i poduzimati potrebne korake. Prvi korak je odlučiti da je došlo vrijeme za promjene!
Došlo je vrijeme da poslodavci preuzmu odgovornost i pruže podršku svojim menadžerima i zaposlenicima da se lakše oslobode okova stresa te ponovno slobodno uživaju u svom poslu i privatnom životu!
Ako STRES na radnom mjestu zamislimo kao požar koji se lako širi i teško kontrolira, tada je osoba koji redovito prakticira mindfulness ustvari VATROGASAC u izvrsnoj formi jer
razumije uzroke požara,
sama ne uzrokuje požar,
nosi vatrootpornu odjeću,
odmah osjeti miris dima,
jasni su joj obrasci širenja požara,
sprječava širenje požara,
brzo gasi požar,
uči druge gasiti požar,
pomaže žrtvama požara,
prepoznaje i smiruje piromane,
fokusirana je na spašavanje života,
lako savladava prepreke,
brzo donosi odluke,
i uvijek sa sobom nosi svu potrebnu opremu ( prepoznat ćete ju po kanti s vodom:))
Ukratko, osoba koju u slučaju požara definitivno želite imati uza sebe.
Koliko su česti požari u vašoj firmi?
Kako požari utječu na vaše zaposlenike, a kako na vaše poslovanje?
Koje korake poduzimate na području zaštite od požara?
Koliko vaših zaposlenika zna koristiti aparat za gašenje požara?
Jeste li se ikada zapitali što se sve krije iza ravnoteže između privatnog i poslovnog života? Kako izgleda ta tajanstvena ravnoteža? Kako se do nje dolazi? Što voli, a što ne?
Ovih dana puno razmišljam o spomenutoj ravnoteži i putevima koji vode do nje. Naravno, ovisno o okolnostima vezanim uz posao i privatni život, putovanja prema njoj mogu izgledati potpuno drugačije. No postoje neki zajednički granični prijelazi na kojima ćete morati zastati.
Vremensko-prostorna granica u vama
Pitanje ravnoteže je uvijek povezano s dobro postavljenim granicama koje možemo podijeliti na vanjske i unutarnje. Vanjske granice su vremenske i prostorne odnosno radite li neprestano van radnog vremena i/ili kod kuće. Njih ste vjerojatno svjesni i nadam se da ih uspijevate svakodnevno održavati kroz postavljanje granica, samoorganizaciju i samodisciplinu. Pogotovo ako radite od kuće.
No postoje i unutarnje granice koje su vezane uz sve misli, emocije i ponašanja koja često nesvjesno ulijevamo iz poslovnog u privatni život, a ponekad i obratno.
Ravnoteža je poremećena ako za vrijeme privatnog života niste prisutni nego ste i dalje glavom na poslu. Samo vrtite situacije koje su se dogodile ili obaveze koje vas čekaju sutra te ih ne možete pustiti.
Npr. dijete vam prepričava svoj dan u školi, a vi klimate glavom, a ustvari razmišljate o poslu i ne slušate. Dijete zaključuje da vas ne zanima i prestane dijeliti.
To su znakovi da ste nesvjesni odnosno na automatskom pilotu kada dođete s posla. Ako imate taj problem, istražite što možete učiniti na putu između posla i kuće kako bi bili prisutniji u svom privatnom životu.
Npr, na kraju radnog vremena isprobajte neke mindfulness vježbe za vraćanje u sada i ovdje, kao što su svjesno disanje, svjesno jedenje ili svjesno kretanje. Ili ubacite neku fizičku aktivnost koja će vam pomoći izbaciti posao iz uma i tijela.
Stresna granica u vama
Nakon stresnog dana na poslu obično ste u grču te stres ostaje zarobljen u vama, vašem tijelu, mislima, emocijama i ponašanju ako ništa ne učinite da se on oslobodi. Jeste li primijetili kako baš kada ste pod stresom na poslu situacija kod kuće isto eskalira? Pitate li se ikada zašto?
Npr. neki kolega vas naljuti na poslu i prešutite to iako ste ljuti. Dođete doma i iskoristite prvu priliku da svoju ljutnju izbacite u situaciji koja vas možda inače ne bi naljutila, ali sada je poslužila kao ispušni ventil.
Ako često koristite ispušne ventile kod kuće, svjesno promijenite taj način izbacivanja stresa iz tijela te potražite neke druge ventile : trčite oko zgrade, vičite u autu, otiđite u teretanu nakon posla, igrajte tenis, plešite, … Učinite što treba kako ne bi prelijevali stres s posla u obiteljski život koji bi trebao biti opuštajući i regenerirajući dio dana.
Kada su mi djeca bila mala, odlazak u vrtić mi je bio najstresniji dio dana. Uvela sam si pauzu za resetiranje od 10 minuta između vrtića i odlaska na posao kako se taj stres ne bi prelio na ostatak dana. Toplo preporučujem, to mi je bio spas. ❤️
A pjevanje u autu u popodnevnoj koloni preko srednjeg mosta da ni ne spominjem. Da, to sam bila ja 😂
Granica između vas i drugih
Često u želji da postignete ravnotežu između posla i obitelji cijelo vrijeme samo zadovoljavate tuđe potrebe, bilo poslodavca i klijenata bilo članova obitelji. Uđete u žrvanj i mogu proći godine dok ne shvatite kako nemate više vremena za sebe. Jednostavno izgubite sebe jureći između posla i kuće. Ganjate neka fantomska moranja i ne pitate se više što želite i trebate!
Svima je potreban prostor i vrijeme u kojima ste sami sa sobom, vrijeme u kojem slušate sebe i zadovoljavate svoje želje i potrebe. Vrijeme u kojem se brinete za sebe i tako razvijate svoju otpornost na stres. Vaše vrijeme koje se krije I Z M E Đ U obiteljskog i poslovnog života.
Istražite sve raspoložive trenutke koje vam izgledaju kao gubljenje vremena i okrenite ih u svoju korist. Čekanje u redu, vožnja na posao, dosadan sastanak, razvažanje djece po aktivnostima, …Žao mi je što nisam zapisala koliko sam knjiga pročitala za vrijeme kćerine gimnastike i plesa 🙂
Od kada intenzivno istražujem i njegujem prostor i vrijeme između poslovnog i obiteljskog života, tajanstvena ravnoteža mi polako otkriva svoje draži kroz mir i zadovoljstvo u meni i oko mene.
Što sve poslodavac može učiniti po pitanju stresa na radnom mjestu? Jesu li poslodavci spremni učiniti prvi korak prema dobrobit svojih zaposlenika?
Danas smo svi svjesni izazova koji predstavlja stres na radnom mjestu te koliko on utječe na kvalitetu života svakoga od nas. No unatoč tome, u većini se firmi ništa ne poduzima po tom pitanju.
Nekako sam dobila dojam da poslodavci nisu niti svjesni što sve mogu poduzeti da se količina stresa u firmi smanji na najmanju moguću mjeru pa evo nekoliko prijedloga:
Identificirati u kojoj mjeri je stres prisutan u svakodnevnom poslovanju, utječe li na poslovanje te kako se zaposlenici i menadžeri nose sa stresnim situacijama.
Provesti otvorenu i konstruktivnu komunikaciju o pitanjima koja uzrokuju stres na radnom mjestu te implementirati rješenja u sklopu poslovnog procesa.
Pružiti zaposlenicima i menadžerima mogućnosti razvijanja antistresnih i komunikacijskih vještina.
Njegovati svjesnu komunikaciju kroz koju će se uvažavati različite potrebe menadžera i zaposlenika.
Osigurati prostor za svakodnevno opuštanje ili svjesni predah.
Kontinuirano se brinuti za ravnotežu između poslovnog i privatnog života zaposlenika i menadžera.
Osvijestiti poveznicu između stresa i change menadžmenta odnosno osvijestiti na koji način promjene utječu na ljude i izazivaju im stres.
Poslodavci mogu razvijati vlastitu otpornost na stres kako bi mogli više uživati u svom poslu.
Poslodavci mogu svjesno slušati sebe, svoje menadžere i zaposlenike, strpljivo, s empatijom i bez prosuđivanja.
Dakle, poslodavci mogu napraviti konkretne korake kako bi oslobodili svoju firmu okova stresa te joj omogućili da diše punim plućima. Pitanje je samo znaju li kako i trebaju li pomoć?
Vidimo se 😉
Lana Horvat Dmitrović,
antistres & mindfulness edukatorica
Poslodavcima i zaposlenicima pomažem da se oslobode OKOVA STRESA na praktičan, opuštajući i zabavan način. Želite li pomoći svojim zaposlenicima da stresu kažu STOP, prijavite se na program Mindfulness kao antistres.Prijave:info@teach2heal.com.hr
Ako je stres jedan od izazova s kojim se susrećete svakodnevno i već mjesecima tražite načine kako da izađete iz tog začaranog kruga, možda je došlo vrijeme za upoznavanje s načinom funkcioniranja stresa.
Za početak, ljudi najčešće imaju malo iskrivljenu percepcija stresa. Stres obično doživljavaju kao neku nepoznatu vanjsku silu koja ih napada. Govore Ja sam pod stresom kao da je stres velika stijena koja ih pritišće i ne dozvoljava im disati odnosno pod kojom su bespomoćni.
Upravo taj osjećaj bespomoćnosti dovodi do pojave frustracije i ljutnje koju zatim usmjeravaju na njima očite krivce za stres: vanjske događaje, druge ljude, bliske osobe, sustav ili cijeli svijet. Poznato?
Dobra vijest je da je stvarnost mrvicu drugačija. Naime, vanjske okolnosti koje vam izazivaju stres se nazivaju STRESORI. I u pravu ste ako mislite da njih ne možete previše kontrolirati.
Stvarno nemate velik utjecaj na to koliko često i u kojim situacijama će se pojavljivati. Ali saznanje koje vam može u potpunosti promijeniti percepciju je da stres NISU stresori.
Stres je ustvari VAŠA SVEUKUPNA STRESNA REAKCIJA na stresore koja uključujeVAŠE tjelesne osjete, VAŠE misli, VAŠE emocije i VAŠE ponašanje.
A ako je stres ustvari u VAMA, tada ste VI ti koji imaju kontrolu nad svojim stresom. Vi možete naučiti kako upravljati svojim stresnim reakcijama. Vi možete razviti svoju otpornost na stres.
Vi imate MOĆ 💪
U čemu je onda problem?
Problem nastaje kada vaša reakcija na stres uključuje preplavljenost mislima i emocijama koje vam ne dozvoljavaju da smireno, promišljeno i konstruktivno odgovorite na stresor. No, iako vam to trenutno tako ne izgleda, možete naučiti kako nesvjesnu stresnu reakciju zamijeniti svjesnim izborom. Možete naučiti kako se prestati osjećati tako bespomoćno kada ste suočeni sa stresom!
Prvi korak je osvijestiti kako vaš stres izgleda kako bi ga lakše prepoznali kada se pojavi. Izaberite jedan stresor koji vas muči ovih dana. Zatim zapišite koji tjelesni osjeti se tada javljaju, koje misli kruže glavom, kako se osjećate i, na kraju, kako se ponašate.
Kako vam se sada čini vaša stresna reakcija? Je li pridonosi rješavanju problema ili ga produbljuje? Razumijete li zašto je takva? Zadovoljni ste s njom ili ju želite promijeniti? Da možete birati, kako biste reagirali?
Kada ste zadnji put uživali u tišini vlastitog uma? Kada ste zadnji put samo bili u sadašnjem trenutku, a ne razmišljali o milijun stvari? Kada je zadnji put vaš um bio smiren i opušten?
Zadnjih smo godina počeli više slušati svoje tijelo i bolje se brinuti o njemu. Pružamo mu odmor, zdravu hranu, priuštimo mu opuštanje, spavanje, fizičku aktivnost, svježi zrak, redovitu hidrataciju i povremenu detoksikaciju. Bolje razumijemo govor tijela, prepoznajemo potrebe tijela i pokušavamo ih zadovoljiti.
No što vrijedi za tijelo, vrijedi i za um. Zaboravili smo da i um ima svoje potrebe koje trebamo zadovoljiti. S jedne strane um voli razmišljati i rješavati probleme no s druge strane treba mu i odmor i opuštanje. Voli informacije, ali može i pregorjeti od previše informacija. Voli razgovarati s drugima i biti uključen u sva zbivanja, ali nekada mu treba tišina i samoća.
Treba mu pružiti ravnotežu: između akcije i odmora, između djelovanja i bivanja. Neki od znakovi koji mogu pokazivati da umu treba predah su preplavljenost mislima, gubitak jasnoće i fokusa, zaboravljivost, izgubljenost u mislima, zakočenost, … Isto kao i tijelo, i um nam na svoj način govori da smo pretjerali i da treba odmor.
Naime, kroz život svoj um punimo svime i svačime, informacijama, znanjima, iskustvima, problemima, rješenjima, događajima, emocijama, mislima, ljudima, odnosima, uspomenama, stvarima, … Što mu zadajemo više zadataka, on više ubrzava. S vremenom uđe u šestu brzinu, mjenjač se istroši od šaltanja te postane izazovno vratiti ga u nižu brzinu ili ga zaustaviti.
Prihvatite to kao znak da je došlo vrijeme za poduzimanje akcije i pružanje pomoći umu da izađe iz svog začaranog kruga. Pokažite mu izlaz s autoceste kojom juri. Pokažite mu put prema miru za kojim žudi. Dajte mu ono što treba. Budite tu za njega kao što je on uvijek tu za vas, čak i ako je preponosan priznati da treba pomoć. Um voli kontrolirati sve i ne voli pokazivati svoju ranjivost. Poznato?
Slijede neke ideje kojima možete započeti s procesom smirivanja uma.
Smanjiti količinu prosuđivanja
Prosuđivanje je jedan od misaonih obrazaca koji može generirati mnogo misli koje nam nisu korisne i nepotrebno zauzimaju naš mentalni prostor. Primijetite koliko prosuđujete sve oko sebe tijekom dana te osvijestite ima li prostora za smanjivanje suvišnog prosuđivanja. Nije potrebno da oko baš svega imate svoje mišljenje. Razlučite bitno od nebitnog, korisne prosudbe od beskorisnih te se riješite suvišne pozadinske buke.
Prakticirati prihvaćanje
Prihvaćanje situacije u kojoj se nalazimo, prihvaćanje osjećaja koje imamo, prihvaćanje misli i tjelesnih osjeta, prihvaćanje sebe kakvi jesmo, prihvaćanje drugih kakvi jesu, prihvaćanje sadašnjeg trenutka kakav on jest. Prihvaćanje je dopuštanje stvarima da budu onakve kakve jesu bez pružanja otpora. Kada uspijete prihvatiti stvari kakve jesu, oslobađate energiju za poduzimanje odgovarajućih radnji umjesto da trošite energiju na pružanje otpora, poricanje i prosuđivanje koji koče i zamagljuju um.
Prakticirati otpuštanje
Otpuštanje je prirodan proces čišćenja tijela, uma i srca. Otpuštanje se prirodno događa dok spavamo. Jednostavno, s vremena na vrijeme trebamo pustiti ono što nam više nije potrebno i što nam ne čini dobro. Otpuštanjem starih misli i uvjerenja, otvaramo prostor za nove. Otpuštanjem stvari koje nas čine nesretnima otvaramo prostor za one koje nas čine sretnima. Otpustimo li prošlost, otvaramo se budućnosti. Otvorite dlanove i hrabro i s povjerenjem pustite to čega se grčevito držite, što god to bilo. Odvežite se i oslobodite sami sebe.
Predah od informacija
Ako je um cijelo vrijeme bombardiran informacijama bez praznog hoda u kojem bi ih imao vremena procesuirati, to mu može dugoročno predstavljati problem. Pogotovo danas, kada smo izloženi tolikoj količini informacija kao nikada do sada. Dozirajte. Osvijestite kada je previše i recite stop. Nakon posla ostavite umu neko vrijeme u tišini, bez novih mentalnih i senzornih podražaja, bez tehnologije, mobitela, portala i društvenih mreža. Resetirajte ga svjesnom tišinom ili snom.
Propuštanje misli
Misli kao oblaci je mindfulness vježba koja može poslužiti kao alat svakodnevne mentalne higijene. Sjednite i zatvorite oči. Fokusirajte se na misli tako da ih primijetite i promatrate kao objektivni promatrač. Pustite misli da prolaze kroz vaš um kao što nebom prolaze oblaci. Promatrajte ih kako prolaze, bez prosuđivanje, otpora ili pitanja zašto su tu. Misli možemo pustiti da samo prolaze našim umom bez da se borimo s njima. One nisu istina, one nisu mi. One su samo konstrukti uma i prolazne su. Promatrajte ih kako prolaze, jedna za drugom, u nizu, …, odlaze svojim putem dok im vi mašete iz daljine!
Tijelo kao sigurna luka
Sigurno ste čuli kako se sve više priča o povezanosti tijela i uma. Postoji cijeli niz istraživanja na tu temu. Možda ste i primijetili kako se um opušta kada radimo neke fizičke aktivnosti. Kada smo više fokusirano na tijelo, tjelesne senzacije i pokrete, kao da se usidrimo u tijelu i vratimo u sigurnu luku. Na neki način tijelo preuzima kontrolu kojoj se um prepušta i tako dobije predah koji zaslužuje. Ako još niste našli fizičku aktivnost koja vam najbolje odgovara, tražite dalje. Za mene je to definitivno vožnja biciklom kroz prirodu, plivanje, planinarenje i ples.
Flow aktivnosti koje opuštaju um
Također, postoje neke aktivnosti koje mogu, ali i ne moraju biti fizičke nego mogu biti vezane uz umjetnost i kreativnost, a koje nas mogu ubaciti u stanje opuštenog fokusa tzv. flow stanje. Npr. crtanje, slikanje, sviranje, plesanje, slušanje muzike, čitanje, pisanje, fotografiranje, izrađivanje predmeta, modeliranje, vrtlarenje, slaganje lego kockica, … Ako nemate takvu vrstu hobija, probajte se prisjetiti stvari koje ste voljeli raditi kao dijete. Ja sam nedavno počela ponovno crtati i slikati, što nisam radila od malih nogu. Uči me prepuštanju inspiraciji i kreativnosti, a um je opušten i igra se 🙂
Ove su neke od ideja koje vam mogu pomoći na početku. Izaberite one koje vam zvuče izvedive i zanimljive. Isprobajte, prilagođavajte, igrajte se! Bez brige, kada pronađete pravu kombinaciju, um će vam poslati feedback ❤️
Imate li dijete tinejdžera? Kako izgleda vaša komunikacija? Jeste li često u konfliktu? Često gubite kontrolu? Pitate se u čemu griješite? Želite skladan odnos? Pitate se je li uopće moguć?
Ako vam je sve ovo poznato, na pravom ste mjestu. U ovom članku ću prezentirati jedan od puteva koji vode do smirenog i usklađenog odnosa s tinejdžerom, a koji koristi svjesnost kao osnovni alat komunikacije. Postoje rješenja koja funkcioniraju, pitanje je samo: Jeste li spremni nešto poduzeti?
Zašto je odnos s tinejdžerom posebno izazovan?
Svima nam je jasno, svi smo kroz to i sami prošli, a opet tako lako zaboravimo. Doba puberteta je doba velikih fizičkih, emocionalnih i mentalnih promjena koje su same po sebi izazovne i zahtjevne. Tinejdžer ima pune ruke posla pokušavajući pronaći ravnotežu između sebe i drugih, pokušava pronaći svoje mjesto među vršnjacima, pokušava se nositi s hormonima, mislima i emocijama, čestim promjenama raspoloženja, različitim vrstama pritiska i školskim obavezama, uza sve to i guta previše informacija. Trenutnu situaciju u društvu i svijetu te događaje u zadnje dvije godine da ni ne spominjem.
S druge strane, ni roditeljima nije lako. Pored svih ostalih svakodnevnih obaveza i stresnih situacija, roditelji su rijetko spremni na tu veliku promjenu u ponašanju i u odnosu s djetetom. Pokušavaju razumjeti i pronaći nove načine komunikacije no u fazama čestih promjena raspoloženja i ljutnje na cijeli svijet nije jednostavno doprijeti do tinejdžera. Pod teretom pritiska, negdje između osjećaja gubitka kontrole, frustracije i krivnje roditelji počinju sve shvaćati osobno, odnos se zakomplicira i uđe u ono što zovemo beskonačna petlja.
Može li se odnos promijeniti i komunikacija poboljšati?
Odnos roditelja i tinejdžera je često izazovan i kaotičan, a posebno kada su obje strane u odnosu pod pritiskom i nisu svjesne niti sebe, a kamoli druge osobe. Zato je svjesno roditeljstvo kojim smanjujemo stres i podižemo svjesnost odnosa, sebe i drugih na višu razinu ključ kojim otvaramo vrata prema skladnom i podržavajućem roditeljstvu.
Budući da je u odnosu roditelja i djeteta nositelj odgovornosti za komunikaciju upravo roditelj, bilo kakva promjena bi trebala doći od roditelja. Važno je posvetiti se tom odnosu s namjerom i željom da trenutnu situaciju razriješite za najviše dobro svih uključenih.
U konačnici je stvar u tome da se ni roditelji ne znaju nositi s vlastitom olujom misli i emocija koje u njima izazivaju tinejdžeri. Nemaju vještine i alate kako bi pomogli sebi, a kamoli drugome. Svjesno roditeljstvo je moćan alat koji roditelje vraća u ravnotežu kako bi imali snage i energije za uspostavu nježnog, otvorenog i skladnog odnosa s tinejdžerom koji je, kao i mi, željan ljubavi i razumijevanja.
U ovom članku ćemo govoriti o dvije važne komponente koje utječu na kvalitetu odnosa: obrasci roditelja u odnosu i pružanje podrške djetetu.
Osvijestiti obrasce u odnosu s tinejdžerom
Prvi korak prema promjeni je svakako osvijestiti svoje obrasce u odnosu s djetetom. Tu govorimo o svjesnosti svojih misli, emocija, ponašanja, uvjerenja, očekivanja, strahova, iskustva, energije, namjere, … Misli se na cijeli emotivno-misaono-energetski paket koji mi unosimo u taj odnos i time na njega utječemo te ometamo prirodnu ravnotežu i sklad.
Ako se pitate kako osvijestiti svoje obrasce, probajte odgovoriti na sljedeća pitanja:
Kako se osjećate, što mislite i kako se ponašate kada:
dijete ima neki problem ili je pogriješilo?
nakon rasprave i konflikta s djetetom?
dijete vas ne sluša ili pruža otpor?
dijete govori ili radi nešto što vas posebno izbacuje iz takta?
Jesu li vaše emocije i misli, a pogotovo vaše ponašanje u skladu sa situacijom i pridonose li konstruktivnom rješavanju problema s poštovanjem i razumijevanjem svih uključenih? Ili bi ipak neke obrasce trebali modificirati ili ih okarakterizirati kao negativne i izbaciti iz upotrebe?
U bilo koji odnos pa tako i u odnos s djetetom ne možemo vratiti ravnotežu i sklad bez da prvo razriješimo svoje negativne obrasce ponašanja. Naši negativni obrasci nemaju veze s djetetom nego samo s nama. Iza njih se kriju neke naše nerazriješene emocije, riječi, obrasci ili situacije koje nam se ponavljaju još iz djetinjstva. Imamo ih svi, neki u manjoj neki u većoj mjeri, ali definitivno ih imamo svi.
Kako roditelj utječe na dijete u komunikaciji?
Kada komuniciramo s djecom, a pogotovo s tinejdžerima, imajte na umu da informacija koju oni primaju nisu samo riječi koje izgovarate. To je samo manji dio poruke koju im šaljete. Oni upijaju i osjećaju cijeli naš energetski paket koji sadrži naše emocije, naše misli, naše obrasce, naša uvjerenja, naše strahove, naša očekivanja, …
Ako im cijeli taj paket izaziva stres i napetost, ne osjećaju se prihvaćeni, osjećaju da nisu dovoljno dobri i još tisuću drugih stvari, oni pružaju otpor nama i našem paketu, ne slušaju nas, ne pristaju na suradnju jer ne žele preuzeti naš paket i nositi se s njime. Potpuno su u pravu, to nije njihov paket nego NAŠ. Mi ga se moramo riješiti kako znamo i umijemo. Jednom kada ga se oslobodimo, djetetov otpor se topi i ono se otvara prema nama.
I’m a conscious parent when I believe that my children are here to teach me as much about myself and how I need to grow, as I am here to teach them.
Dr. Shefali Tsabary
Nadam se da je sada jasnije zašto trebamo osvijestiti svoje obrasce, probati razumjeti zašto se javljaju, razriješiti ih i otpustiti. Osnovno pitanje je kako se riješiti cijelog tog emotivnog paketa koji ustvari otežava komunikaciju s djetetom. U nekim situacijama će se taj proces odviti brzo i lako, a nekada će za to trebati neko vrijeme.
Jednom kada radom na sebi izmijenimo svoje obrasce ponašanja koji ometaju povezanost s djetetom, otvorena i svjesna komunikacija će se prirodno pojaviti jer će promijenjene okolnosti otvoriti prostor za promjene.
Kako pružiti tinejdžeru podršku?
Drugi dio priče o kojem danas želim govoriti je pitanje podrške. Jasno je da tinejdžerima tijekom tog intenzivnog perioda zvanog pubertet treba roditeljska podrška, ali tip podrške koju dijete treba često nije ono što roditelji nude i pružaju. Tinejdžer se u cijeloj toj zbrci misli, emocija i hormona često ne snalazi najbolje i ne zna niti prepoznati, a kamoli izraziti svoje potrebe te tražiti podršku ili pomoć na pravi način, ljubazno i s povjerenjem. I u tome mu treba pomoći.
Dakle, prvi korak je saznati što tvojem tinejdžeru ustvari treba. Možete se igrati detektiva, promatrati ponašanje i sami donositi zaključke, s velikom vjerojatnošću pogreške. Ili možete nježno i obzirno razgovarati.
Jesi li ikada pitali svoje dijete: Što ti treba sada? Kako da te podržim? Treba li ti neki savjet? Kako ti ja mogu pomoći u ovoj situaciji? Treba li ti uopće pomoć? Ili samo rekli: Samo želim da znaš da sam ja sam tu za tebe, mogu ti pomoći, ali vjerujem da ti to možeš sam riješiti. Neću se miješati dok me ne tražiš pomoć. A kada me tražiš pomoć, budi jasan/na oko vrsti pomoći koju trebaš.
Drugi korak je uskladiti ono što nudimo s onime što dijete ustvari treba. Pritom poštujemo svoje i njihove granice te ih podržavamo u osnaživanju i preuzimanju osobne odgovornosti za svoje postupke i posljedice koje slijede. Pokušajte iskoristiti svaku priliku kako bi pokazali povjerenje u njihove sposobnosti, dali im prostora i poštivali njihove granice.
Be the parent you need to be for your children, not the parent you think you should be.
Dr. Shefali Tsabary
Kako to izgleda u praksi?
Kako ne bi sve ostalo na teoriji, prepustite se jednom praktičnom primjeru koji vjerujem da vam je poznat. 🙂
Situacija: Tinejdžer se u nedjelju popodne sjeti da treba do ponedjeljka predati seminarski rad i uhvati ga panika. Izbezumljeno dolazi do roditelja i kaže mu problem.
Prvi scenarij – reaktivni odgovor
Roditelja uhvati panika, naljuti se na dijete, preuzme kontrolu nad situacijom pritom nabijajući djetetu krivnju, napravi većinu djetetovog seminarskog rada cijelim putem prigovarajući, ne slušajući dijete koje pruža otpor i pokušava utjecati na ishod. Na kraju svega, nitko nije zadovoljan. Roditelj je ljut što je izgubio vrijeme, što je dijete zaboravilo svoje obaveze i što ne cijeni pruženu pomoć. Dijete je povrijeđeno i ljuto što nije moglo samo napisati seminar, osjeća se krivo, bespomoćno i nesposobno. Emotivni naboj situacije je bio pretjeran i emocije ostaju nerazriješene te će u sličnoj situaciji samo još više eskalirati.
Between stimulus and response there is a space. In that space is our power to choose our response. In our response lies our growth and our freedom.
Victor Frankl
Drugi scenarij – svjesni odgovor
Roditelj razumije i smireno prihvaća situaciju te smiruje tinejdžera bez potrebe za okrivljavanjem, prosuđivanjem ili dodavanjem pritiska. Ponudi mu svoju pomoć, s naglaskom da je odgovornost na njemu da odradi što treba i da on to može. Pomaže djetetu procijeniti količinu posla i potrebno vrijeme, naprave plan uz dogovor da pita za pomoć po potrebi. Bez prosuđivanja, osuđivanja i nametanja krivnje, problemu pristupamo konstruktivno.
Svima se dogodi da ponekad nešto zaboravimo. Tinejdžer je u takvim situacijama svjestan svoje pogreške i nema potrebe nabijati mu dodatnu krivnju. To im samo krade energiju koju sada moraju uložiti u rješavanje trenutnog izazova odnosno pisanje seminarskog rada. Roditelj daje emocionalnu podršku i pomaže djetetu da vrati fokus i usmjeri energiju u samostalno rješavanje problema. Roditelj je smiren i fokusiran na djetetove potrebe. Daje mu podršku, mir i prostor.
Koji je vaš izbor?
Kako vam ovo zvuči? Kako bi se osjećali u prvom, a kako u drugom scenariju? Kako bi se vaše dijete osjećalo? Koje iskustvo bi ga osnažilo i naučilo kako reagirati sljedeći put?
Ovo je dobar primjer svjesnog roditeljstva koji pokazuje proces kroz koji mora proći roditelj tinejdžera. To je proces prihvaćanja, smirene podrške i otpuštanja kontrole kako bi se omogućio djetetov slobodni razvoj i rast. Često nam je lakše preuzeti kontrolu nego im ju prepustiti. Sada je trenutak u kojem tinejdžere trebamo naučiti kako preuzeti volan svog života u svoje ruke, što znači biti samostalan, donositi vlastite odluke i snositi posljedice.
Izazovi u odnosima su prilike za rast
Odnosi s bliskim osobama (roditeljima, djecom i partnerima) nas uči puno o nama samima, o našim emocijama, našim mislima, našim slabim točkama, našim obrascima, uvjerenjima i ponašanjima. Tjeraju nas da se preispitujemo, mijenjamo i prilagođavamo. Svaki odnos koji je zahtjevan je prilika za dublje upoznavanje sebe, za rast i iscjeljenje onih dijelova sebe koji u tom specifičnom odnosu izađu na površinu. Iskoristite te prilike za dobrobit svih uključenih i iscijelite se.
Negativni obrasci ponašanja, emocije i misli se kao energetski otisci prenose iz generacije u generaciju. Zato nekada izgovaramo negativne rečenice koje nismo voljeli kada su ih izgovarali naši roditelji i čudimo se otkuda je to došlo. Vrijeme je da prekinemo niz! Sada i ovdje! Za nas, za našu djecu i za djecu naše djece! ❤️
Woman who heals herself, heals her children’s children.
Kako se vaša djeca nose sa svojim osjećajima? Znate li kako pomoći djetetu i sebi u situacijama emocionalne preplavljenosti? Znate li izvući dijete i sebe iz emotivnog vrtloga? Ako još niste našli svoj dobitni recept za nošenje s osjećajima ili ste u dilemi kako pomoći djetetu, nadam se da će vam ovaj blog dati pokoju ideju koju vrijedi iskušati.
Svi znamo da su osjećaji neizostavni dio svakodnevnog života, dolaze i prolaze, u nekima uživamo jako, u nekima malo, a u nekima baš i ne, neke jedva čekamo, neke izbjegavamo. Tu su, pojavljuju se iznova i iznova, pozitivni, negativni, čudni, bolni, jednostavni, komplicirani.
Pogotovo danas u ova izazovna vremena kada nas emocije preplavljuju sa svih strana, bilo bi dobro imati neke alate za razvijanje samoregulacije jer inače osjećaji postaju sve intenzivniji i intenzivniji, vrtlog se vrti sve brže i brže, a mi smo sve luđi i luđi.
Pogotovo je nezgodno ako i roditelji i djeca ulete u isti vrtlog, tada nema nikoga da ih izvuče na sigurno! (Been there, done that! Na sreću sve je dobro prošlo, ali takvu pogrešku nisam više ponovila! 😂)
Želite li uživati u zdravom suživotu sa svojim osjećajima odnosno u laganoj proljetnoj šetnji livadom, uživajući u pogledu i svježem zraku? Posvetite im vrijeme i dajte im prostora, osvijestite i procesuirajte svoje osjećaje na svakodnevnoj bazi. Sada i ovdje! Vi i vaše dijete, zajedno! Osjećaj po osjećaj.
Znate li razliku između emocije i osjećaja? Emocija je univerzalni odgovor pojedinca na različite poticaje iz okoline te uključuje isti biološki odgovor organizma. S druge strane, osjećaj je subjektivno iskustvo emocije što uključuje pripadne misli i interpretaciju.
Različite osobe istu emociju proživljavaju na različite načine jer je subjektivna interpretacija svake osobe drugačija ovisno o prijašnjim iskustvima, uvjerenjima, emotivnim i mentalnim obrascima.
Dakle, svaki član naše obitelji će drugačije doživljavati emocije. Prihvatimo li te razlike bez prosuđivanja, s razumijevanjem i empatijom, otvorili smo put prema obiteljskoj emotivnoj ravnoteži.
Emotivna samoregulacija roditelja
Prije upuštanja u proces davanja podrške djetetu, važan korak je osvijestiti situaciju s vlastitim osjećajima i samoregulacijom. Naime, ne možemo pomoći drugome dok prvo ne pomognemo sebi 🙂 Osvijestiti sebe, svoje osjećaje i emotivne obrasce iziskuje iskrenost, hrabrost i spremnost na samoanalizu s nježnošću, prihvaćanjem i bez prosuđivanja. Jeste li spremni? Imate li uopće izbora?
Odrasli nesvjesno koriste različite strategije za suočavanje s emocijama. Većinom su to strategije koje smo kao djeca naučili od roditelja ili bliskih osoba, a koje u odrasloj dobi postaju naši obrasci bez obzira jesu li uspješni, učinkoviti i uravnoteženi odnosno bez obzira na njihovu namjeru i rezultat.
Neke česte strategije koje mogu donijeti trenutno olakšanje no nisu dugoročno rješenje su npr. negiranje i izbjegavanje, potiskivanje i otpor, odvlačenje pozornosti, nekonstruktivno iskazivanje osjećaja kroz durenje, vikanje, okrivljavanje drugih i sl.
Pod dobrom strategijom možemo smatrati onu koja koristeći prihvaćanje i izražavanje osjećaja pomaže primjereno i konstruktivno razriješiti emotivnu situaciju na dobrobit svih uključenih.
Kako se nosite s osjećajima? Imate li neki recept, strategiju ili obrazac? Na koje emocije ste posebno osjetljiv/a? Kada se javljaju i zašto? Kako se ponašate u emotivnim situacijama? Primjereno, konstruktivno i obzirno prema drugima? Ili baš i ne? Kakvi su vaši emotivni obrasci u odnosu s djecom? Postoji li poveznica između emotivnih obrazaca vas i djece?
Posebno je važno primijetiti imate li neke negativne emotivne obrasce ponašanja u odnosu s djecom. Svi znamo da djeca najbrže uče kopirajući roditelje. Ako se roditelj ne zna nositi s vlastitim emocijama i to je vidljivo u svakodnevnim situacijama i u komunikaciji s djetetom, ne možemo drugo ni očekivati od djeteta. Oni su naša ogledala.
Dakle, ako roditelj ne iskazuje svoje emocije na konstruktivan način ili ne razgovara o svojim emocijama s članovima obitelji, dijete nema pravi uzor za razvijanje samoregulacije i snalazi se kako zna i umije što obično nije bezbolno ni za njega ni za okolinu.
Svjesnost emocionalnih potreba djeteta
Sada je vrijeme da svjesno, bez prosuđivanja, očekivanja, blago i strpljivo, osvijestite potrebe svojeg djeteta na emotivnom planu. Ako dijete ima većih problema s regulacijom emocija, to znači da na tom polju treba više vaše podrške i pomoći. Pogotovo u vrijeme i prije puberteta. Pogotovo u ova izazovna vremena.
Kao što smo već spomenuli, ako vi uspijete promijeniti svoje negativne obrasce, već to će djetetu prenijeti ispravnu informaciju kako se uopće možemo nositi s osjećajima bez da povrijedimo sebe ili druge.
Razmislite s kojim osjećajima ima problema, jesu li određeni osjećaji povezani s nekim drugim potrebama kao što nervoza zna biti povezana s gladi, žeđi, umorom i slično. Također, dobro je osvijestiti kako određene aktivnosti tijekom dana utječu na raspoloženje djeteta.
Naime, svako dijete ima svoje granice odnosno može podnijeti određenu količinu vanjskih podražaja i informacija kojima su danas previše izloženi preko mobitela, televizora i drugih tehnologija. Nakon toga trebaju odmor, opuštanje i mir, a nisu toga svjesni.
Omogućite im vrijeme za procesuiranje i povratak u ravnotežu nakon prevelike količine poticaja iz okoline. Vrijeme kada su sami sa sobom ili s vama u tišini, eventualno čitaju, slušaju opuštajuću muziku, bave se kreativnim radom i slično. Bez tehnologije i obaveza.
Naravno, treba izdvojiti i vrijeme za nježnost, ljubav, zagrljaj i povezivanje s članovima obitelji što je iznimno važno za osjećaj sigurnosti, pripadanja i emotivne ravnoteže. Sve navedeno vrijedi i za nas roditelje! 🧡
Kako pomoći djetetu da razvije samoregulaciju u praksi
Do sada smo pričali o prevenciji, a što kada dođe do emotivne situacije s kojom se dijete ne zna nositi. Roditelj je taj koji treba biti podrška, pokazati empatiju i pomoći djetetu da samostalno pronađe izlaz iz situacije.
Kako bi mogli biti podrška djetetu u navedenom procesu, trebali bi biti smireni, prisutni i emotivno odvojeni od situacije koja se pred vama odvija. Empatično prisutni je izraz kada imate suosjećanje, ali tuđi osjećaji vas ne preplavljuju. Naravno, idealno bi bilo da vi sami prvo usvojite navedeni proces u praksi. Pokažite primjerom i osjetite kako proces funkcionira.
Možete mirno i staloženo sjediti pored djeteta, biti prisutni, davati podršku i nježno i s puno razumijevanja i suosjećanja voditi ga kroz proces. Ako odbija pomoć, možete ga pitati Mogu li ti ja ikako pomoći? ili reći Želim ti pomoći.
Children don’t want to be talked out of their feelings. Children want to be heard, seen, felt and understood.
Rachel Samson
U većini situacija nam se čini da je emotivna reakcija djeteta pretjerana, ali do toga dolazi jer dijete nije naučilo kako procesuirati to što osjeća. Mi kao roditelji imamo zadatak naučiti ih kako pronaći put kroz emotivni vrtlog. S vremenom i praksom vrtlog se smanjuje i usporava pa se s njim lakše nose.
Sljedeću vježbu možete zajedno raditi na kraju svakoga dana dok ne postane navika. Također je isprobajte i za vrijeme same emotivne situacije.
Procesuiranje osjećaja kroz 5 jednostavnih koraka
Svjesnost i prihvaćanje osjećaja
Kako se osjećam? Što osjećam?
Osjećaji su u redu, oni su dio života. Svi imamo osjećaje, pozitivne i negativne, oni se mijenjaju, pojavljuju i odlaze i to je ok. Prihvatimo kako se osjećamo u ovom trenutku bez prosuđivanja i otpora.
Tjelesne senzacije
Gdje u tijelu to osjećam? Koja je senzacija prisutna?
Dubokim disanjem smirujemo tjelesnu reakciju.
Ako je potrebno, dajemo djetetu podršku kroz zagrljaj ili dodir.
Traženje uzroka osjećaja bez prosuđivanja
Zašto se tako osjećam? Što se točno dogodilo? Ima li moj osjećaj poznati ili nepoznati uzrok?
Ako dijete ne zna zašto je tužno, i to je u redu. Nekada nas emocije preplave bez razloga. Pogotovo ovih dana.
Iskazivanje osjećaja u odnosu s drugima
bez prosuđivanja druge strane ako je uključena
reći ili zapisati kratko i jasno- Ja se osjećam tako i tako zato što si ti učinio/rekao to i to ili jer se dogodilo to i to.
Kod velikog energetskoj naboja, nekada je potrebno izbaciti emocije iz tijela. Naravno na način koji neće povrijediti nikoga, pažljivo biramo mjesto i vrijeme za plakanje ili vikanje u jastuk.
Razrješenje i otpuštanje za povratak u ravnotežu
je li potrebno nešto poduzeti – oprostiti, ispričati se, nasmijati se
jesmo li nešto naučili – što ćemo učiniti/reći sljedeći put
je li osjećaj još tu, u tijelu ili je otpušten
Naravno, sve navedene korake ćete prilagoditi situaciji i uzrastu djeteta. Kod manjeg djeteta će biti dovoljno da kaže kako se osjeća i kako mu možemo pomoći. Kod tinejdžera se može povesti i duži razgovor na temu osjećaja, npr. čemu služe osjećaji? Nose nam poruku o onome što moramo znati, a naš zadatak je slušati. Uče nas tko smo, što nam se sviđa, a što ne.
Listen to your heart when he’s calling for you. Listen to your heart there’s nothing else you can do.
Roxette
Zadnji savjeti
Kada dijete nakon dugog dana u školi dođe doma, umjesto pitanja: Kako je bilo u školi? (fokus je na školi) pitajte Kako si? Kako se osjećaš? (fokus je na djetetu). Pritom ih gledajte u oči. Zatim podijelite kako se vi osjećate. To je ono pitanje koje služi za brzo povezivanje i otvorenu komunikaciji.
Prilagodite se djetetu, slušajte ga i pitajte za savjet. Djeca često sama imaju odgovore na izazove koji su pred njima, ako im samo damo priliku i dopustimo da ih pronađu u sebi.
Provjerite jeste li vi ili vaše dijete ili oboje visoko osjetljive osobe (HSP) jer tada postoji još niz faktora koji utječu na cijeli proces.
